Medical Care |

Medical Care

##SEVER##

/e/echr.pravo.hr1.html

03 uzelac.indd

PRAVO NA PRAVI»NO SU–ENJE U GRA–ANSKIM
PREDMETIMA: NOVA PRAKSA EUROPSKOGA SUDA
ZA LJUDSKA PRAVA I NJEN UTJECAJ NA HRVATSKO
PRAVO I PRAKSU *
Prof. dr. sc. Alan Uzelac *
347.9:341.231.14(4) 341.231.14(4) Izvorni znanstveni rad Primljeno: travanj 2009.
Nakon viπe od desetljeÊa vaæenja Europske konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda akumulirala se dostatna praksa Europskoga suda za ljudska prava. Od svih povreda ljudskih prava utvrenih u odnosu na Hrvatsku, s viπe od 90 posto udjela zastupljene su povrede Ëlanka 6. Europske konvencije koji sadræi splet prava sadræanih u pravu na praviËno (poπteno) suenje. U radu se anali-zira novija praksa Europskoga suda u kojoj su se proteklih godina dogodili mnogi znaËajni pomaci, i to posebno po raznim aspektima razvijenim kroz tumaËenje prava sadræanih u Ël. 6. Konvencije. Nakon opÊeg pregleda sadræaja pojedinih prava razvijenih kroz tumaËenje praviËnog suenja u praksi Suda, analizira se stupanj do kojeg su oni implementirani u hrvatsko pravo i praksu. Uz pregled hrvatskih sluËajeva u kojima je Europski sud za ljudska prava naπao povrede prava na praviËno suenje, rad upozorava i na joπ uvijek otvorena pitanja i teme u kojima bi se pitanje kompatibilnosti sa zahtjevima iz Konvencije moglo pojaviti u buduÊnosti. Uz dijagnozu individualnih poteπkoÊa, na kraju rada nastoji se dati * Ovaj rad izvorno je izraen za potrebe projekta edukacije odvjetnika i odvjetnica o Europskoj konvenciji za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u organizaciji Centra za mirovne studije iz Zagreba i Interightsa u 2008. godini. Autor æeli osobito zahvaliti Zvonimiru Matagi na njegovom pozornom Ëitanju i iscrpnom komentaru radne verzije teksta. Za njihove vrlo korisne primjedbe zahvalnost dugujem i Ivani RadaËiÊ i Aidi GrgiÊ.
** Dr. sc. Alan Uzelac, profesor Pravnoga fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala Tita Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. pregled sistemskih uzroka te prijedlozi opÊih mjera koje bi se trebale uzeti u obzir u reformskim nastojanjima da se na duæi rok zajamËi puna zaπtita svih aspekata prava na praviËno suenje. KljuËne rijeËi: pravo na praviËno (poπteno) suenje; Europski sud za ljudska
prava, Hrvatska. Pravo na praviËno (poπteno, fair) suenje najvaænije je procesno ljudsko pravo. Ono je u hrvatskom pravnom poretku sadræano na ustavnoj i zakonskoj razini, kao i u viπe ratifi ciranih meunarodnih konvencija. Najvaæniji izvor prava svakako je Europska konvencija za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.1 Nakon viπe od deset godina hrvatskog Ëlanstva u Konvenciji, πto ukljuËuje i pristajanje na jurisdikciju Europskoga suda za ljudska prava, pokazalo se da su od svih povreda ljudskih prava upravo povrede prvog stavka Ël. 6. Konvencije, tj. prava na poπteno suenje najzastupljenije. One ne samo da su najËeπÊi uzrok pokretanja postupaka pred Europskim sudom, veÊ su u odnosu na Republiku Hrvatsku s oko 90 posto udjela u ukupnom broju presuda koje su utvrdile po-vrede uvjerljivo na prvom mjestu.2 S obzirom na akumuliranu sudsku praksu 1 Engleski i hrvatski tekst Europske konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Europska konvencija) izvorno je objavljen u Narodnim novinama, Meunarodni ugovori br. 18 od 28. listopada 1997. ProËiπÊeni tekst nakon stupanja na snagu Protoko-la 11. objavljen je u Narodnim novinama, Meunarodni ugovori br. 6/1999. (v. ispravak u 8/1999.), dok je Protokol 12. objavljen u Narodnim novinama, Meunarodni ugovori br. 14/2002. 2 Prema Nacionalnom programu zaπtite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. Ureda za ljudska prava Vlade RH (dalje: NAP), sud u Strasbourgu je u presudama u kojima je u odnosu na Hrvatsku utvrdio povrede ljudskih prava od svih prava zaπtiÊenih Konvencijom u 73,33 posto sluËajeva utvrdio povredu Ël. 6. (55 presuda), ili povredu Ël. 6. zajedno s drugim Ëlancima: u 13,33 posto (10 presuda) Ël. 6. i 13; u 4 posto (3 presu-de) Ël. 6. i 8; te u 1, 33 posto (1 presuda) Ël. 6. i Ël. 1. Protokola 1. Ukupno, iz te statisti-ke, koja se odnosi na razdoblje do veljaËe 2007. godine, proizlazi da je od svih povreda u praksi Europskoga suda u oko 92 posto sluËajeva u presudama utvrena (i) povreda prava na poπteno suenje. Vidi NAP, str. 9. Program je objavljen u Narodnim novinama 119/2007. (citirano po: http://www.ljudskaprava-vladarh.hr). Prema godiπnjem izvjeπÊu Europskoga suda za 2007. godinu, od 1999. do 2007. godine u odnosu na Hrvatsku donijeto je 132 presude, od kojih je u 101 presudi naena barem jedna povreda prava (uz 4 presude bez povreda i 26 nagodbi). Od 122 utvrene povrede 36 se odnosilo na Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) Europskoga suda i razvoj njegove jurisprudencije, sazrelo je vrijeme je da se revidira prikaz znaËenja i dosega Ël. 6. Konvencije i njegove primjene u hrvat-skom pravu i praksi koji smo svojedobno dali prilikom pristupanja Hrvatske VijeÊu Europe. 3 Ovdje Êemo prikazati odredbe hrvatskog prava koje reproduciraju ili se izra- vno oslanjaju na pojam prava na poπteno suenje, dati kratak pregled raznih aspekata toga prava onako kako je ono protumaËeno u praksi Europskoga suda za ljudska prava s osobitim osvrtom na predmete iz njegove novije judikatu-re, te uputiti na aktualne i potencijalne probleme u odnosu na tumaËenje i primjenu jamstava poπtenog suenja u hrvatskom pravu i pravnoj praksi. Pri tome se u tekstu ograniËavamo na opÊe aspekte prava na poπteno suenje i na one povrede Ël. 6. st. 1. Europske konvencije koje se mogu kvalifi cirati kao povrede prava na suenje o pravima graanske naravi. Aspekti povreda koji su vezani iskljuËivo uz pravo na fair suenje o kaznenoj odgovornosti nisu predmet ovoga teksta.
2. ASPEKTI PRAVA NA POTENO SU–ENJE IZ »L. 6. KONVENCIJE
U PRAKSI EUROPSKOGA SUDA
Pravo na poπteno suenje sadræano je u prvom stavku Ël. 6. Europske kon- vencije koji u autentiËnom prijevodu na hrvatski jezik glasi: 1. Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi ili u sluËaju podizanja optuænice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud praviËno, javno i u razumnom roku ispita njegov sluËaj. Presuda se mora izreÊi javno, ali se sredstva priopÊavanja i javnost mogu iskljuËiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nuæni u demokratskom druπtvu radi interesa morala, javnog reda ili dræavne sigurnosti, kad interesi ma-loljetnika ili privatnog æivota stranaka to traæe, ili u opsegu koji je po miπljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti πtetna za interes pravde.
pravo na poπteno suenje (u uæem smislu), 55 na trajanje postupka, a 16 na pravo na djelotvorno pravno sredstvo. Usp. Annual Report 2007 of the ECHR, CoE, Strasbourg, 2008, str. 144.
3 Cf. Uzelac, Hrvatsko procesno pravo i jamstvo praviËnog postupka iz Europske konvencije o zaπtiti ljudskih prava, Zbornik Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Rijeci - Supplement: Spomenica prof. dr. –uri VukoviÊu, 19 (1998.), str. 1005. - 1030.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. je kroz praksu Europskoga suda za ljudska prava postupno razvijano i πireno. Po danaπnjem stanju prakse suda u Strasbourgu, a uzimajuÊi u obzir sistematiku iz suvremenih komentara i doktrinarnih tumaËenja Konvencije4, moæe se navesti sljedeÊe elemente ili aspekte prava na poπteno (praviËno, fair) suenje: - Pravo na pristup sudu (access to court);- Pravo na pravnu pomoÊ (legal aid and advice);- Pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, "jednakost oruæja")- Pravo na javno i kontradiktorno suenje (public hearing)- Pravo na sasluπanje (fair hearing)- Pravo na dokaz (right to proof)- Pravo na javnu objavu presuda (public pronouncement of judgments)- Pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law)- Pravo na nezavisnost i nepristranost u suenju (impartiality and independence)- Pravo na suenje u razumnom roku (reasonable time)- Pravo na uËinkovitu ovrhu presuda (effective enforcement)- Zabrana arbitrarnog postupanja (arbitrariness).
Nakon kratkog prikaza opsega primjene Ël. 6., opisat Êemo glavni sadræaj pojedinih od ovih aspekata grupirajuÊi one koji su povezani ili se djelomiËno preklapaju.
a) Opseg primjene Ël. 6. Sporna prava i obveze. Fourth instance
Pravo na poπteno suenje tiËe se "graanskih prava i obveza". Ono se ne odnosi na zaπtitu svih prava koje bi pojedinac uæivao po mjerodavnom nacio-nalnom pravu. S druge strane, ono se proteæe znatno izvan podruËja graanskih predmeta u uæem smislu. Izraz "utvrivanje prava i obveza graanske naravi" u smislu Konvencije tumaËi se autonomno, kroz praksu Suda, koja je s vreme-nom evoluirala i postupno proπirivala podruËje primjene Ël. 6., po doktrini da je Konvencija æivuÊi organizam (living instrument) koji se mora prilagoavati inter alia van Dijk/van Hoof, van Rijn, Zwaak, Theory and Practice of the European Convention on Human Rights, Antwerpen, 2007., str. 513. - 623.; Jacobs & White, The Eu-ropean Convention on Human Rights, Oxford, 2006., str. 158. - 191.; Harris/O'Boyle/War-brick, Law of the European Convention on Human Rights, London, 1995., str. 163. - 248.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) socijalnim promjenama. Za razumijevanje znaËenja ovoga izraza bitno je uoËiti da izraz "utvrivanje", protumaËen kroz odluke Suda, traæi da oko sadræaja prava i obveza postoji spor, barem u πirokom znaËenju te rijeËi. Utoliko se Ël. 6. naËelno ne bi primjenjivao na sluËajeve pukog administriranja, u kojima niti oko ËinjeniËnih, niti oko pravnih pitanja nema nikakve dvojbe, no takoer se ni pojam spora ne bi trebao poimati na suviπe formalan i tehniËki naËin.5 Joπ od sluËajeva Ringeisen i König6 sud je zauzeo stajaliπte da je bitan sadræaj o kojem se odluËuje, a ne vrsta postupka u kojem se o njima odluËuje, tako da se naËelno moæe preispitivati suenje u svim vrstama postupaka, od kaznenog i stegovnog, preko parniËnog i upravnog postupka, pa i postupaka pred drugim tijelima s javnim ovlastima. Bitno je da se u tim postupcima odluËuje o pravima i obvezama privatnog prava, πto obuhvaÊa i imovinska pitanja, i statusne, radne ili trgovaËke stvari. Postupno, i razlikovanje izmeu prava privatnoga i javno-ga prava prestalo je biti odluËujuÊe, jer je kroz jurisprudenciju Suda sve viπe predmeta javnopravne naravi podvodio pod jamstva iz Ël. 6. Izmeu ostaloga, Sud je smatrao da pojam graanskih prava i obveza obuhvaÊa i odluËivanje o davanju ili oduzimanju licence za voenje klinike7, otvaranje benzinske crpke8 ili toËenje alkohola9; odluËivanje o pojedinim pravima iz podruËja socijalne skrbi i osiguranja,10 postupci izdavanja graevinskih dozvola, eksproprijacije (izvlaπtenja) i prostornog planiranja11; postupci u vezi odπtete u upravnom postupku12; itd.
S druge strane, pojedini tipovi sporova bili su sve do danas iskljuËeni iz polja primjene prava na poπteno suenje, kao na primjer sluËajevi u kojima 5 V. Le Compte, Van Leuven i De Meyere protiv Belgije, 6878/75 i 7238/75, presuda od 23. lipnja 1981.
6 Ringeisen protiv Austrije, 2614/65, presuda od 16. srpnja 1971.; König protiv NjemaËke, 6232/73, presuda od 28. lipnja 1978.
8 Benthem protiv Nizozemske, 8848/80, presuda od 23. listopada 1985.
9 Tre Traktörer protiv vedske, 10873/84, presuda od 7. srpnja 1989.
10 Feldbrugge protiv Nizozemske, 8562/79, presuda od 29. svibnja 1986.; Salesi protiv Italije, 13023/87, presuda od 26. veljaËe 1993.
11 Usp. Sporrong Lönnroth protiv vedske, 7151/75 i 71752/75, presuda od 23. rujna 1982.; Ettl i dr. protiv Austrije, Erkner i Hofauer protiv Austrije i Poiss protiv Austrije, 9273/81, presuda od 23. travnja 1987; Håkansson i Sturesson protiv vedske, 11855/85, presuda od 21. veljaËe 1990.; Mats Jacobsson protiv vedske, 11309/84, presuda od 28. lipnja 1990. i Skärby protiv vedske, 12258/86, presuda od 28. lipnja 1990.
12 Editions Périscope protiv Francuske, 11760/85, presuda od 26. oæujka 1992.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. se odluËuje o poreznim obvezama13, biraËkom pravu,14 protjerivanju iz zem-lje15 ili o pravu na dræavljanstvo16. Dugo vremena Sud se dræao precedenta iz sluËaja Pellegrin17 prema kojem se na sporove dræavnih sluæbenika s dræavom ne primjenjuju jamstva iz Ël. 6., da bi u presudi u sluËaju Eskelinen18 iz 2007. godine probio i to ograniËenje.
Svrha zaπtite koju pruæa Ël. 6. st. 1. Konvencije jest u osiguranju poπtenog postupanja, a ne u provjeri ispravnosti ishoda postupka - odluke u konkretnom sluËaju. Utoliko, Sud Êe redovito odbaciti kao oËito neosnovane one zahtjeve u kojima podnositelji primarno æele dovesti u pitanje ispravnost ËinjeniËnih ili pravnih utvrenja iz postupaka koje osporavaju, obrazlaæuÊi da njegova svrha i funkcija nije u tome da sluæi kao "Ëetvrti stupanj" (fourth instance) suenja.19 Nacionalno pravo trebaju tumaËiti i primjenjivati primarno sudovi dræava Ëlanica, pa stoga Sud u pravilu neÊe ulaziti u njegovo preispitivanje. Ipak, Sud uzima u obzir i primjenu pravila nacionalnog prava pri cjelokupnoj ocjeni je li postupak bio fair, a u sluËaju da doe do zakljuËka da je primjena prava od strane nadleænih nacionalnih tijela bila oËito proizvoljna (arbitrarna), redovito Êe naÊi i povredu prava zajamËenih Konvencijom.
U nekim sluËajevima iz vrlo recentne prakse, pojavilo se pitanje dovodi li oËigledno neujednaËena pravna praksa u pitanje pravo na poπteno suenje. Tako je u sluËaju Beian20 Sud utvrdio da visok stupanj neujednaËenosti pre-suda rumunjskoga Kasacijskog suda o istom pravnom pitanju i nemoguÊnost osiguranja konzistentne prakse suenja vrijea zahtjev pravne sigurnosti koja se ubraja u konstitutivne elemente pravne dræave, pa po toj osnovi naπao u konkretnom sluËaju povredu Ël. 6. Konvencije. Meutim, u kasnijem sluËaju 13 Ferrazzini protiv Italije, 44759/98, presuda od 12. srpnja 2001.
14 Pierre-Bloch protiv Francuske, 120/1996/732/938, presuda od 21. listopada 1997.
15 Maaouia protiv Francuske, 39652/98, presuda od 5. listopada 2000.
16 S. protiv vicarske, 13325/87, odluka od 15. prosinca 1988; Naumov protiv Albanije, 10513/03, odluka od 4. sijeËnja 2005.
17 Pellegrin protiv Francuske, 28541/95, presuda (Veliko vijeÊe) od 8. prosinca 1999.
18 Vilho Eskelinen i dr. protiv Finske, 63235/00, presuda (Veliko vijeÊe) od 19. travnja 19 Usp. Vidal protiv Belgije, 12351/86, presuda od 22. travnja 1992.; Edwards protiv Ve- like Britanije, 13071/87, presuda od 16. prosinca 1992.; Boyarchenko protiv Ukrajine, 31338/04, odluka od 25. studenoga 2008.
20 Beian protiv Rumunjske, 30658/05, presuda od 6. prosinca 2007.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) Schwarzkopf21 ovaj je stav blago modifi ciran, pa povreda u sliËnim okolnostima nije naena, πto je obrazloæeno okolnoπÊu da je u meuvremenu (iako za druge, kasnije predmete) tumaËenje prava stabilizirano.
I u sluËaju kada utvrdi povredu prava na poπteno suenje, Sud redovito neÊe nadomjeπtati odluku tijela unutar nacionalnoga pravnog poretka, nego Êe se ograniËiti na utvrenje povrede i eventualnu dosudu praviËne naknade, ostavljajuÊi da tuæena dræava osigura poπteno suenje i ispravnu primjenu prava u konkretnom, i u svim buduÊim sliËnim sluËajevima.
b) Pravo na pristup sudu i pravnu pomoÊ u graanskim stvarima
Pravo na poπteno suenje ne jamËi samo pravo na to da postupak bude poπten i javan kada se vodi pred tijelima koja imaju svojstvo nezavisnog i nepristranog tribunala, veÊ i to da se o svim pravima koja po tumaËenju suda imaju svojstvo "graanskih prava i obveza" moæe odluËivati pred tijelom koje udovoljava takvim zahtjevima. Od sluËaja Golder22 smatra se da bi bilo u neskladu s duhom Konvencije kada bi se dræavama dopuπtalo da, manipulirajuÊi nadleænoπÊu, procesna prava iz Ël. 6. zaobilaze stavljajuÊi pojedine predmete u nadleænost tijela na koja se ne bi primjenjivali svi standardi poπtenog suenja. Pravo na sud jamËi se u svim sluËajevima u kojima se radi o odluËivanju o spornim pravima i obvezama graanske naravi, bez obzira na to je li rijeË o privatnopravnim zahtjevima ili zahtjevima u odnosu na dræavu i tijela vlasti. Pravo na pristup sudu nije apsolutno i odreena su ograniËenja dopuπtena, pri Ëemu dræava uæiva odreenu slobodu procjene (margin of appreciation). Nikad, meutim, ne smije biti dovedena u pitanje sama bit prava, a ograniËenja moraju biti opravdana i razmjerna potrebama. 23 Sud je smatrao opravdanim npr. ograniËenja u pristupu sudu kod primjene pravila o imunitetu24; prava na pokretanje postupka osoba s duπevnim smetnjama25; zabrane zlouporabe pro- 21 Schwarzkopf i Taussik protiv »eπke, 42162/02, odluka od 2. prosinca 2008.
22 Golder protiv Velike Britanije, 4451/70, presuda od 21. 2. 1975. 23 Usp. Ashingdane protiv Velike Britanije, 8225/78, presuda od 28. svibnja 1985, t. 57.
24 Fogarty protiv Velike Britanije, 37112/97, presuda od 21. studenoga 2001.; Fayed protiv Velike Britanije, 17101/90, presuda od 21. rujna 1994.; MarkoviÊ i ostali protiv Italije, 1398/03, presuda od 14. prosinca 2006.
25 V. Ashingdane (cit. supra).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. cesnih ovlaπtenja26; prava maloljetnika27; pravila o postulacijskoj sposobnosti i aktorskoj kauciji28 i sl. Takoer se smatralo da se osoba moæe legitimno odreÊi prava na pristup sudu ugovaranjem arbitraæe ili alternativnoga naËina rjeπavanja sporova, no pritom odricanje mora biti jednoznaËno i izraæavati slobodnu volju stranke, πto podlijeæe "osobito pozornom preispitivanju Suda"29.
Pravo na pristup sudu mora biti zajamËeno ne samo formalno i u naËelu, veÊ se mora i u konkretnom sluËaju omoguÊiti da se ono faktiËki ostvari. Tako je upravo u sluËaju Golder podnositelj zahtjeva bio sprijeËen u podnoπenju privatne tuæbe za klevetu time πto mu, dok se nalazio u zatvoru, nije bilo omoguÊeno kontaktirati svoga odvjetnika.30 Na temelju iste argumentacije o potrebi stvarne, a ne samo puke formalne moguÊnosti ostvarenja zajamËenih prava, Europski je sud pravo na pristup sudu tumaËio i u kontekstu sposobnosti stranke da an-gaæira zastupnika koji Êe uËinkovito moÊi braniti njena prava. Tako je u sluËaju Airey31 bilo rijeËi o kompleksnom postupku rastave braka u kojem tuæiteljica slaboga imovnog stanja nije mogla platiti odvjetnika (iako ga formalno nije bila duæna angaæirati), a nije imala pravo na pravnu pomoÊ. Sud je zakljuËio da je pravo na pristup sudu povrijeeno, jer u konkretnom postupku bez struËnog zastupanja kojeg si stranka nije mogla priuπtiti, ona nije imala gotovo nikakve πanse za uspjeh. Na taj je naËin pravo na besplatnu pravnu pomoÊ za one koji ju ne mogu sami priuπtiti, iako izrijekom u tekstu Konvencije predvieno samo u odnosu na kazneni postupak, kroz praksu suda proπireno i na sporove graanske naravi, ako je zbog nedostatne pravne pomoÊi osoba bitno ograniËena u sposobnosti da uËinkovito brani svoja prava i interese.
Pravo na pristup sudu po praksi Suda moæe biti povrijeeno i nemoguÊnoπÊu da se provedu u djelo sudske odluke.32 26 H. protiv Velike Britanije, 11559/85, 45 DR 281.
27 V. Golder (cit. supra).
28 Tolstoy Miloslavsky protiv Velike Britanije, 18139/91, presuda od 13. srpnja 1995.; Les Travaux de Midi protiv Francuske, 12275/86, odluka o dopustivosti od 2. srpnja 1991. 29 Deweer protiv Belgije, 6903/75, presuda od 27. 2. 1980. par. 49 (u navedenom sluËa- ju odricanje se odnosilo na prihvaÊanje nagodbe o globi koju je podnositelj prihvatio umjesto suenja u prekrπajnom postupku tijekom kojeg bi njegova trgovaËka radnja bila privremeno zatvorena).
30 Ibid., bilj. 2.
31 Airey protiv Irske, 6289/73, presuda od 9. 10. 1979.
32 O povredama prava na poπteno suenje vezanima uz neprovoenje ili dugotrajnost ovr- he v. infra pod e.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) c) Pravo na procesnu ravnopravnost, javno i kontradiktorno suenje,
sasluπanje i dokaz te javnu objavu presude
Pravo na procesnu ravnopravnost te pravo na kontradiktornost i javnost u postupanju i odluËivanju nalaze se u samom srediπtu pojma poπtenog (fair) suenja. Jamstva iz ove grupe ocjenjuju se iz cjeline postupka i imaju "otvorenu, rezidualnu kvalitetu"33. Pravo na procesnu ravnopravnost ("jednakost oruæja", equality of arms) sadræaj- no je blisko naËelu sasluπanja stranaka u domaÊem pravu. Prema tom naËelu, svaka od stranaka treba imati "razumnu moguÊnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji poloæaj u odnosu na njenog protivnika"34. Jedan dio toga naËela sadræan je u moguÊnosti da se izjaπnjava i raspravlja o svom relevantnom procesnom materijalu. Pri tome, Sud u svojoj praksi nije naËelo jednakosti oruæja primjenjivao samo na procesni materijal prikupljen od stranaka, veÊ i na procesni materijal pribavljen od strane treÊih osoba. Tako je npr. evolucijom stavova u Europskom sudu doπlo do utvrenja da je ranija dugogodiπnja europska praksa, prema kojoj je sud tijekom postupka mogao o nekim relevantnim okolnostima pribaviti izjaπnjavanja od dræavnog odvjetnika ili niæeg suda, u suprotnosti s jamstvom iz Ël. 6., ako strankama nije ostavljena moguÊnost da o sadræaju takvih izjaπnjavanja raspravljaju.35 Iz prava na jednakost oruæja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvoenje dokaza. Tako je Sud npr. smatrao da procesna ravnopravnost implicira i pravo da se na jednak ili barem usporediv naËin tretiraju dokazni prijedlozi stranaka,36 kao i sposobnost da stranke same ispituju svjedoke na glavnoj raspravi.37 33 Harris/O'Boyle/Warbrick (op. cit. u bilj. 4.), str. 202.
34 Kaufman protiv Belgije, 10938/84, DR 50, p. 115. 35 Za razvoj te prakse usp. Delcourt protiv Belgije, 2689/65, presuda od 17. sijeËnja 1970.; Kamasinski protiv Austrije, 9783/82, presuda od 19. prosinca 1989.; Lobo Machado protiv Portugala, 15764/89, presuda od 20. veljaËe 1996.; Van Orshoven protiv Belgije, 20122/92, presuda od 25. lipnja 1997.; Nideröst-Huber protiv vicarske, 18990/91, presuda od 18. veljaËe 1997.; Borgers protiv Belgije, 12005/86, presuda od 30. listopada 1991.
36 Npr. utvrena je povreda zbog toga πto je, kada su relevantnom dogaaju (sklapanju ugovora) bile nazoËne dvije osobe, sud po prijedlogu jedne od stranaka kao svjedoka sasluπao samo jednu, a odbio prijedlog protivnika da se sasluπa druga od njih. V. Dombo Beheer protiv Nizozemske, 14448/88, presuda od 27. 10. 1993., par. 33. SliËno, povre-da je utvrena i kod razliËitog postupanja s vjeπtacima koje su predloæile ili imenovale razliËite strane, kao i kod razliËitog postupanja sa strankama pri provoenju uviaja.
37 X protiv Austrije, 5362/72, 42 CD 145 (1972.).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. I naËin na koji se provodi postupak relevantan je za pravo na poπteno suenje. »lanak 6. jamËi pravo na fair and public hearing, πto se u praksi Suda dovodilo u vezu s jamstvom da Êe postupak, ili barem njegovi srediπnji stadiji, pruæiti priliku za neposredno, kontradiktorno i javno raspravljanje. U nekim sluËajevima to moæe implicirati i pravo same stranke da bude nazoËna na raspravi i sama bude sasluπana kao izvor informacija o odreenim okolnostima. to se tiËe jamstva javnosti postupka, smatra se da je pravo na uvid javnosti jedan od elemenata demokratske tradicije koji doprinosi kako javnom povjerenju u sudove, tako i kontroli njihova rada. Pravo na javnost suenja nije, meutim, apsolutno, pa se zbog drugih vaænih interesa navedenih u Ël. 6. moæe ograniËiti, no uz potrebu da se ostvari ravnoteæa izmeu zaπtite tih prava i potrebe da se omoguÊi uvid javnosti. Zato ograniËenja javnosti suenja trebaju biti "razmjeran odgovor na neposrednu druπtvenu potrebu." Za razliku od javnosti suenja, Konvencija ne predvia ni iznimke ni ograniËenja od javnosti pri izricanju presude, premda se u praksi suda u Strasbourgu toleriralo neka odstupanja koja su dio tradicije odreenih zemalja, posebno u praksi viπih sudova.38 S druge strane, posebno u novijoj praksi suda postoje i presude koje utvruju povrede prava na javno izricanje presude.39 d) Pravo na nezavisan i nepristran sud ustanovljen zakonom
Nekoliko zahtjeva poπtenog suenja odnose se na svojstva tijela koje vodi postupak i donosi odluku. U praksi tumaËenja Konvencije, naglasak je stavljen na konkretna svojstva, a ne na apstraktni status takvog tijela. Izraz tribunal - preveden u Hrvatskoj kao "sud" - ne implicira nuæno potrebu da osobe i tijela koja vode postupak formalno pripadaju dræavnoj sudbenoj vlasti40 ("sud" u 38 Npr. praksa da se presude najviπih sudova usmeno ne objavljuju, veÊ da je njihov tekst dostupan u pisanom obliku. V. Pretto protiv Italije, 7984/77, presuda od 8. prosinca 1983.; Axen protiv NjemaËke, 8273/78, presuda od 14. prosinca 1981.
39 V. Werner protiv Austrije, 21835/93, presuda od 24. studenoga 1997.; Moser protiv Au- strije, 12643/02, presuda od 21. rujna 2006.; Ryakib Biryukov protiv Rusije, 14810/02, presuda od 17. sijeËnja 2008. (u potonjem sluËaju, utvrena je povreda jer je prvostupanjski sud javno proËitao samo izreku presude, a u postupku pred Europskim sudom je utvreno da puni tekst prvostupanjskih presuda nije bez ograniËenja otvoren uvidu javnosti).
40 Tako okolnost da su neki Ëlanovi sudskog tijela bili dræavni sluæbenici nije sama po sebi dovodila u pitanje nezavisnost i nepristranost njihovog odluËivanja. V. Ettl i dr. protiv Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) formalnom smislu), ali se traæi da on u konkretnom sluËaju ima svojstva neza-visnosti i nepristranosti, te da njegovo ustrojstvo i rad budu propisani unaprijed odreenim pravilima ("sud" u materijalnom smislu)41. to se tiËe nezavisnosti i nepristranosti, potrebno je ispuniti i subjektivni i objektivni test, tj. sudac ne smije u konkretnom sluËaju pokazivati znakove pristranosti i zavisnosti u svojim uvjerenjima i ponaπanju, niti smiju postojati okolnosti koje bi, s obzirom na sastav, svojstva i poloæaj suca, mogle opravdano dovesti u pitanje njegovu objektivnost i nezavisnost u oËima stranaka. U praksi Europskoga suda, povrede prava na nezavisan i nepristran sud bile su utvrene u viπe sluËajeva u kojima se radilo o vojnim sudovima42, ili sluËajevima u kojima su osobama koje nisu pripadale ni vojsci ni vladi sudila tijela u Ëijem su sastavu bile vojne osobe43 ili visoki vladini sluæbenici44; u sluËajevima u kojima su pojedini porotnici davali rasistiËke izjave u predmetima u kojima su sudjelovali pripadnici drugih rasa i manjina45; u sluËaju u kojem je sudac u predmetu ranije bio predsjednik odjela dræavnog odvjetniπtva odgovornog za podizanje optuænice protiv podnositelja zahtjeva46; u sluËaju u kojem je sudac bio duæan slijediti pravnu interpretaciju ministarstva47; ili u sluËaju u kojem je suprug sutkinje koja je odluËivala o pravima banke u doba suenja dobio od iste banke oprost duga.48 Iako sama pripadnost odreenoj skupini o Ëijim se pravima ili pravima njenih pripadnika odluËuje ne mora diskvalifi cirati suca,49 u nekim je sluËajevima u svjetlu konkret- Austrije, 9273/81, presuda od 23. travnja 1987.; Sramek protiv Austrije, 8790/79, pre-suda od 22. listopada 1984.
41 V. tzv. supstancijalnu defi niciju "suda" kao tijela koje obavlja sudbenu fukciju, provodeÊi propisani postupak u kojem se na temelju pravnih pravila odluËuje o predmetima u nje-govoj nadleænosti u Belilos protiv vicarske, 10328/83, presuda od 29. travnja 1988., par. 64.
42 V. Findlay protiv Velike Britanije, 22107/93, presuda od 25. veljaËe 1997.
43 V. Öcalan protiv Turske, 46221/99, presuda od 12. oæujka 2003. (GC 12. svibnja 2005.); Incal protiv Turske, 22678/93, presuda od 9. lipnja 1998.
44 McGonnell protiv Velike Britanije, 28488/95, presuda od 8. veljaËe 2000.
45 V. Sander protiv Velike Britanije, 34129/96, presuda od 9. svibnja 2000. (suprotno od ranijeg sluËaja Gregory protiv Velike Britanije, 22299/93, presuda od 25. veljaËe 1997.).
46 Piersack protiv Belgije, 8692/79, presuda od 1. listopada 1982.
47 Beaumartin protiv Francuske, 15287/89, presuda od 24. studenoga 1994.
48 Sigurdsson protiv Islanda, 39731/98, presuda od 10. travnja 2003.
49 Npr. pripadnost Masonima (slobodnim zidarima) u sluËaju Salaman protiv Velike Bri- tanije, 43505/98, odluka o dopuπtenosti od 15. lipnja 2000. ili Kiiskinen i Kovalainen protiv Finske, 26323/95, odluka o dopuπtenosti od 1. lipnja 1999.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. nih okolnosti ipak naena povreda, npr. u sluËaju Holm u kojem je povodom tuæbe politiËke stranke za klevetu u poroti sudjelovala veÊina porotnika koji su bili Ëlanovi upravo te politiËke stranke50.
e) Pravo na suenje u razumnom roku i pravodobnu i uËinkovitu
ovrhu sudskih odluka
»itav sustav procesnih prava iz Ël. 6. Europske konvencije poËiva na ideji djelotvorne pravne zaπtite. To je moguÊe samo ako ta zaπtita bude i pravodobna. Zato Ël. 6. sadræi jamstvo suenja u razumnom roku. ObjaπnjavajuÊi vaænost toga jamstva, Europski sud naglaπava da suenje prekomjernog trajanja potko-pava uËinkovitost i kredibilnost pravosuenja. Razumni rok suenja predstavlja otvoreni standard. RijeË je o roku koji je maksimalan, i Ëije prekoraËenje dovodi do krπenja ljudskog prava. To nije op-timalni ili idealni rok, koji, ovisno o okolnostima, moæe biti i mnogo kraÊi od razumnoga. Europski sud u svojoj praksi ne postavlja apsolutne granice trajanja, veÊ razumnost trajanja postupaka ocjenjuje u svakom pojedinom sluËaju, uzi-majuÊi u obzir nekoliko Ëimbenika: sloæenost predmeta, ponaπanje podnositelja zahtjeva, postupanje nadleænih tijela, vrijednost zaπtiÊenog dobra (tj. znaËenje za podnositelja zahtjeva - what was at stake for the applicant) i potrebu hitnosti postupanja te broj procesnih stadija kroz koje je predmet prolazio.
RazmatrajuÊi trajanje postupka, sud promatra i ukupno, integralno trajanje postupaka, ali i to je li u pojedinom stadiju postupanja dolazilo do dugotraj-nijih razdoblja neaktivnosti koje nije svojim ponaπanjem uzrokovao podnosi-telj zahtjeva. Iako rokovi za trajanje postupka nisu u praksi Suda defi nirano vremenski odreeni, s obzirom na mnogobrojnost predmeta o kojima je Sud odluËivao neke se tentativne granice mogu razabrati. Tako je prema jednoj novijoj analizi51 Sud, Ëak i ako se radilo o kompleksnim predmetima, redovito utvrdio povredu ako je postupak trajao preko 5 godina za kaznene, odnosno 8 godina za graanske predmete. U predmetima koji su zahtijevali hitnost po-stupanja (tzv. prioritetnim predmetima) Sud je povredu znao utvrditi i ako je 50 Holm protiv vedske, 14191/88, presuda od 25. 11. 1993.
51 Calvez, Length of court proceedings in the member states of the Council of Europe based on the case law of the European Court of Human Rights, Strasbourg, 2007., str. 6.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) suenje trajalo svega 2 godine.52 Kada se promatraju pojedini stadiji postupka, za predmete koji su proπli nekoliko stupnjeva suenja indikativne granice bile bi oko 2 - 3 godine po stupnju odluËivanja (suenje, æalbeni postupak, izvan-redni pravni lijek). Iako su se u viπe sluËajeva dræave pozivale na objektivna ograniËenja u djelovanju svojih sudova (nedostatna sredstva, preoptereÊenost sudova, velik broj predmeta), Europski sud redovito to nije smatrao dostatnim opravdanjem, izraæavajuÊi shvaÊanje da su dræave Ëlanice odgovorne za organizaciju svojih pravosudnih sustava na naËin koji njihovim korisnicima osigurava poπtivanje njihovih temeljnih prava.53 U praksi Suda, povreda prava na suenje u razu-mnom roku nije samo najËeπÊa povreda u odnosu na prava zajamËenih Ël. 6. Europske konvencije, veÊ i najËeπÊa povreda u odnosu na prava zaπtiÊena Kon-vencijom uopÊe, jer na nju otpada preko polovice donesenih presuda.54 U ukupno trajanje postupaka ulazi i vrijeme koje je potrebno za izvrπenje (ovrhu) sudske odluke, a nekada i vrijeme koje je proteklo prije pokretanja sudskog postupka. Premda Ël. 6. izriËito govori o "utvrivanju prava i obveza… u razumnom roku", ako je prije podnoπenja tuæbe potrebno iscrpiti neka druga sredstva (npr. provesti postupak kod upravnih ili profesionalnih tijela), tada je i takvo razdoblje potrebno ukljuËiti u ukupnu ocjenu je li se o spornim pravima odluËilo u razumnom roku.55 to se tiËe krajnje vremenske toËke, uzima se u obzir trenutak kada je prestala neizvjesnost o pravima o kojima se odluËivalo u postupku, πto se ne poklapa nuæno s trenutkom nastupanja pravomoÊnosti, jer se i postupak kod viπih instanci (najviπih i ustavnih sudova) treba ukljuËiti u raËunanje roka, ako taj postupak moæe utjecati na ishod postupka.56 Od sluËaja 52 Ibid.
53 V. sluËajeve Zimmermann i Steiner protiv vicarske, 8737/79, presuda od 13. srpnja 1983.; Guincho protiv Portugala, 8990/80, presuda od 10. srpnja 1984. Do suprotnog zakljuËka Sud je doπao tek u Buchholz protiv NjemaËke, 7759/77, presuda od 6. svibnja 1981., gdje je zakljuËio da dræava nije odgovorna za trajanje uzrokovano naglim poveÊanjem broja sporova koje nije mogla razborito predvidjeti a do kojeg je doπlo uslijed ekonomske recesije, ako je dokazala da je promptno poduzela mjere da se takvi zaostaci rijeπe.
54 Npr. u 2005. je u 60 posto presuda Europskoga suda utvrena povreda prava na suenje u razumnom roku - cf. Jacobs/White, str. 188., bilj. 137.
mutatis mutandis König protiv NjemaËke, 6232/73, presuda od 28. lipnja 1978., t. 98; Kiurkchian protiv Bugarske, 44626/98, presuda od 24. oæujka 2005., t. 51.
56 Usp. Poiss protiv Austrije, presuda od 23. travnja 1987. par. 52; Acquaviva protiv Fran- cuske, presuda od 21. studenog 1995., par. 52; Ruiz-Mateos protiv panjolske, presuda od 23. lipnja 1993., par. 35.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. Hornsby57, Europski sud smatra da se pri raËunanju trajanja postupka treba uzeti u obzir i vrijeme potrebno da se odluke koje su sudovi donijeli provedu u djelo. Naime, polazeÊi od toga da Ël. 6. svakome jamËi "pravo na sud", Europski je sud zakljuËio da bi "pravo na poπteno suenje bilo iluzorno kada bi pravni sustavi dræava Ëlanica dopuπtali da obvezujuÊe odluke ne budu djelotvorne" radi Ëega "treba uzeti da i ovrha sudskih odluka Ëini za svrhe iz Ël. 6. integralni dio ‘suenja'".58 Ovu doktrinu sud je kasnije proπirio i na sluËajeve u kojima spornog postupka (suenja) nije ni bilo, nego je do (ne)provoenja ovrhe dolazilo na temelju sudskih odluka o nespornim traæbinama (npr. neosporenoga platnog naloga) ili drugih, nesudskih akata koji su po svojoj pravnoj snazi izjednaËeni s ovrπnom sudskom odlukom (npr. ovrπni javnobiljeæniËki akti).59 f) Kompatibilnost hrvatskog prava i prakse s pravom na poπteno
a) Vaæenje prava iz Ël. 6. Europske konvencije u Hrvatskoj Prvi stavak Ël. 6. u autentiËnom sluæbenom prijevodu jamËi svakom pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud praviËno ispita njegov sluËaj. Meutim, nakon objave proËiπÊenog teksta Konvencije iz 1999. godine, premda je u samom tekstu Ëlanka zadræan istovjetni hrvatski prijevod koji spominje pravo na "praviËno" suenje, Ëlanci su dobili nadnaslove, pa je tako Ël. 6. nazvan "Pravo na poπteno suenje".60 Istodobna uporaba dvaju izraza - "poπteno" i "pra-viËno" - kao prijevoda za isti termin dobro ocrtava poteπkoÊu pri adekvatnom prenoπenju znaËenja izraza fair na hrvatski jezik.61 PoteπkoÊe pri prevoenju mogu se zamijetiti i u nastojanjima da se sadræaj prvog stavka Ël. 6. Konvencije inkorporira u hrvatsko pravo. Naime, premda su ratifi kacijom, u skladu s usta-vnim naËelom neposredne primjene ratifi ciranih meunarodnih ugovora kao pravnih akata s nadzakonskom snagom u Hrvatskoj norme Konvencije izravno 57 Hornsby protiv GrËke, 18357/91, presuda od 19. oæujka 1997.
58 Ibid, par. 40.
59 Usp. Immobiliare Saffi protiv Italije, 22774/93, presuda od 28. srpnja 1999.; Estima Jorge protiv Portugala, 24550/94, presuda od 21. travnja 1998.
60 Za izvore sluæbenih objava usp. bilj. 3.
61 O tim teπkoÊama v. u Uzelac, Hrvatsko procesno pravo i jamstvo praviËnog postupka iz Europ- ske konvencije o zaπtiti ljudskih prava, op. cit. (bilj 3.), str. 1008.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) primjenjive, pri promjenama ustavnih i zakonskih odredbi nakon 5. studenoga 1998. moæe se zamijetiti nastojanje da se tekst Ël. 6. manje-viπe izravno "pretoËi" u viπe pravnih izvora na razliËitim razinama hijerarhije pravnih akata.
Tako Ëlanak 29. st. 1. Ustava RH nakon promjena iz 2000. navodi da "sva- tko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud praviËno i u razumnom roku odluËi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela".62 Sadræajno sliËna odredba unesena je i u Ël. 4. st. 1. Zakona o sudovima (Naro- dne novine br. 150/2005., 16/2007., 113/2008.), a propisuje da "svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud praviËno i u razumnom roku odluËi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela." U Ël. 10. st. 1. Zakona o parniËnom postupku nakon novele iz 2003. godine ubaËena je obveza da se postupak provede "u razumnom roku". U Ustavu (Ël. 117. st. 2.) i u ZPP-u (Ël. 307. st. 2.) promijenjena je i norma o pravu na iskljuËenje javnosti, koju sud sada - slijedeÊi frazu iz Ël. 6. st. 1. - moæe iskljuËiti "samo u opsegu koji je po miπljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti πtetna za interese pravde." Iako se iz danih primjera moæe zakljuËiti o æelji da se norme domaÊega pra- vnog poretka tekstualno pribliæe slovu Europske konvencije, s tim su povezane i pojedine poteπkoÊe. Prvo, postavlja se pitanje je li, zbog neposredne primjene Konvencije (a tako i njenog Ël. 6.) potrebno doslovno ponavljati njen tekst u drugim propisima, ili je to redundantno i neumjesno. »ista reprodukcija normi Konvencije potencijalno moæe donijeti odreenu dodanu vrijednost jedino u sluËaju Ustava, jer se time tako prenesene norme Konvencije diæu s nadzakonske na ustavnu razinu. SliËan argument ne vrijedi za ponavljanja na razini zakona, kojima se u najboljem sluËaju moæe pripisati didaktiËka vrijednost. S druge strane, vidljivo je da u reprodukciji teksta Konvencije dolazi i do odreenih odstupanja, nekad s nejasnom motivacijom. Tako je npr. usprkos inaËe daleko-seænog praÊenja teksta Ël. 6. Konvencije iz opÊe defi nicije prava na poπteno suenje i u Ustavu i u Zakonu o sudovima izbaËeno pravo na javan postupak. Iako o javnosti sudskih rasprava i izricanja presuda govore druge ustavne odre-dbe poput Ël. 120., ovakvo izostavljanje moæe otvoriti viπe sistemskih pitanja. »ak i ako je intencija ustavotvoraca/zakono davaca bila u tome da se slijedi rezerva koju je Hrvatska stavila na javnost postupka pred Upravnim sudom, 62 V. Ël. 10. Promjena Ustava RH, Narodne novine br. 113/2000. Do 2000. godine Ël. 29. Ustava sadræavao je samo odredbu o pravu na praviËno suenje o kaznenoj odgovornosti.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. divergencije ovakvog tipa ne bi smjele postojati ako se prihvati stajaliπte da su rezerve na Konvenciju privremene naravi (v. dalje pod 3.c.ii).
Druga, dalekoseænija posljedica dvostrukog inkorporiranja konvencije sadræana je u potencijalnoj promjeni konvencijskih koncepata uzrokovanoj uporabom izraza koji - iako intencionalno ekvivalentni - imaju u okvirima sistematike akata u kojima se nalaze drugaËije nomotehniËko znaËenje, pa se time i u primjeni mogu tumaËiti na drugaËiji naËin od onoga na koji iste izraze tumaËi Europski sud za ljudska prava. Ovdje u prvom redu moæemo spomenuti razliËite organizacijsko-interpretativne implikacije prava na "sud" (kao prijevod za engl./franc. izraz tribunal (vidi supra pod 2.c i infra pod 3.c.i.). Jedan od dodatnih elemenata razliËitosti koji proizlazi kako iz prijevoda, tako i inkorporacije prava na poπteno suenje u domaÊi pravni poredak moæe se
primijetiti i u odnosu na opseg primjene Ël. 6. Europske konvencije. Naime, dok
je u ratifi ciranom tekstu Konvencije izraz "civil rights and obligations" preveden
kao "prava i obveze graanske naravi", Ël. 29. hrvatskoga Ustava jamËi pravo na
poπteno suenje o "pravima i obvezama". IspuπtajuÊi atribut "graanske naravi",
ustavno je jamstvo nadiπlo po opsegu jamstva iz Konvencije, jer je protegnuto
na sva prava i obveze, pa Ëak i ona koja po praksi suda nisu obuhvaÊena u Ël.
6. Time je stvorena zanimljiva dvojnost reæima, jer bi se unutar domaÊega
pravnog sustava sva sredstva za zaπtitu prava na poπteno suenje (ukljuËujuÊi
ustavnu tuæbu i zahtjev za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku) mogla
koristiti u odnosu na sva prava koja priznaje nacionalni poredak, s time da se
nakon iscrpljivanja tih sredstava odreena od njih (npr. ona koja se odnose na
utvrivanje poreznih obveza ili postupke priznavanja dræavljanstva) ne bi s
uspjehom dalje mogla πtititi pred sudom u Strasbourgu.
Odreene dvojbe postoje i oko vremenskih granica vaæenja prava na poπteno suenje. Naime, neupitno je da je Konvencija stupila na snagu u Hrvatskoj 5. studenoga 1997., od kada ju mogu i neposredno primjenjivati hrvatski sudovi i druga tijela. Meutim, pravo na poπteno suenje sadræano u Ël. 29. Ustava datira od ranije, tj. od donoπenja Ustava (premda Ustav izriËito spominje razumni rok tek od promjena Ustava iz 2000. godine). Ako bi se i moglo postaviti pitanje je li Ustav u ranijem razdoblju sadræavao pravo na suenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na poπteno suenje, na to bi se pitanje odgovor mogao naÊi u odlukama samoga Ustavnog suda63 prema kojima je Europska konvencija 63 Odluke Ustavnog suda U-I-892/1994 od 14. studenoga 1994. (Narodne novine br. 83/1994.); br. U-I-130/ 1995 od 20. veljaËe 1995. (Narodne novine br. 12/1995.) i br. U-I-745/1999 od 8. studenoga 2000.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) bila inkorporirana u hrvatski pravni poredak (i to na nadzakonskoj, tj. ustavnoj razini) joπ od 4. prosinca 1991. kada je stupio na snagu Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etniËkih i nacionalnih zajednica ili manjina.64 Tim je Zakonom, veÊ u Ël. 1. bilo odreeno da se u Hrvatskoj ljudska prava, "kao i sve ostale najviπe vrednote ustavnog i meunarodnog pravnog poretka" πtite u skladu s, izmeu ostaloga, Europskom konvencijom, te protokolima uz tu Konvenciju.65 Iz te perspektive, moglo bi se posumnjati u ispravnost dosadaπnje prakse Ustav-nog suda da u predmetima dugotrajnosti postupaka (zaπtita prava na suenje u razumnom roku) uzima u obzir samo razdoblje od ratifi kacije Konvencije, a ne Ëitavo trajanje postupka, ili barem trajanje od 1991. godine. b) Kompatibilnost hrvatskog prava i prakse u pogledu pojedinih
elemenata prava na poπteno suenje
U razmjerno kratkom vremenu vaæenja Europske konvencije u Republici Hrvatskoj, kroz judikaturu Europskoga suda utvreno je viπe povreda pojedinih aspekata prava na poπteno suenje. Kao πto je veÊ navedeno, oko 90 posto svih presuda u kojima su utvrene povrede ljudskih prava odnose se na povrede iz Ël. 6., bilo kao jedinu povredu, bilo u kombinaciji s povredama drugih prava.66 U gotovo stotinu presuda u odnosu na Hrvatsku utvrene su povrede raznih aspekata prava na fair suenje. U ovoj analizi kompatibilnosti hrvatskoga prava i prakse s Europskom konvencijom neÊemo se, meutim, ograniËiti samo na utvrene povrede, nego i na neke druge problematiËne aspekte koji do sada nisu rezultirali utvrenjem povrede pred sudom u Strasbourgu, ali bi u buduÊnosti mogli biti predmetom ispitivanja.
Pravo na pristup sudu i pravnu pomoÊ Pravo na pristup sudu u Hrvatskoj je danas zakonski i ustavnopravno zajamËeno. No, dio domaÊega pravnog nasljea predviao je da o pojedinim 64 Narodne novine br. 65/1991., 27/1992., 34/1992., 51/2000. i 105/2000.
65 Viπe o razlici izmeu meunarodnopravne i interne obvezatnosti Konvencije v. u Ma- taga, Z., Pravo na slobodu udruæivanja prema Europskoj konvenciji za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, GONG, Zagreb, 2006., str. 7. - 8.
66 V. supra, bilj. 1.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. pitanjima koja sadræajno ulaze u domenu Ël. 6. odluËuju upravna tijela. Od pristupa Hrvatske VijeÊu Europe, upozoravalo se da bi u takvim sluËajevima trebalo osigurati da o navedenim pitanjima odluËuju sudovi. Upravo s takvom motivacijom, u proteklih je desetak godina dolazilo do viπe zakonskih interven-cija, koje su redovito bile usmjerene na prenoπenje nadleænosti za odluËivanje na tijela koja u domaÊem pravnom sustavu imaju status tijela sudbene vlasti. Tako je doπlo do promjena npr. u pogledu odluËivanja o izvlaπtenju (ekspro-prijaciji), o odluËivanju o pojedinim statusnim pitanjima u obiteljskom pravu, o pravima osoba s duπevnim smetnjama itd. I danas se joπ uvijek moæe naÊi pojedinih argumenata, uglavnom u pravnoj doktrini, koji - s veÊom ili manjom opravdanoπÊu - upozoravaju da u nekim podruËjima joπ ima sluËajeva u kojima o pitanjima graanske naravi odluËuju upravna tijela, te se zalaæu za to da takva pitanja budu prebaËena u nadleænost sudova.
Iako se takav slijed reformi moæe smatrati logiËnim i donekle opravdanim, valja ipak upozoriti i na njegove poteπkoÊe. Naime, pravo na pristup sudu u dobroj se mjeri tumaËilo na formalistiËki i mehaniËki naËin, a bitni su se elementi prakse Europskoga suda u ovom podruËju previali. U prvom redu, okolnost da o nekom pitanju u prvom stupnju odluËuje upravno tijelo sama po sebi ne predstavlja krπenje prava na poπteno suenje. S jedne strane, i pojedina tijela koja nisu dio sudbene vlasti mogu sadræajno zadovoljiti uvjete "nezavisnog i nepristranog tribunala" kako taj pojam tumaËi Europski sud. Joπ vaænije za hrvatsku perspektivu je to da, s druge strane, pravo na pristup sudu nije povrijeeno ako u pojedinom stupnju odluËivanja o pravima iz Ël. 6. odluËuju tijela koja nisu "nezavisni i nepristrani tribunal", ako je u konaËnici zajamËeno da Êe tijekom postupka posljednju rijeË o spornim pravima i obvezama moÊi dati tijelo koje Êe u svom radu i postupanju zadovoljiti sve bitne elemente poπtenog suenja. U tom kontekstu moæe se primijetiti da se u Hrvatskoj veÊu pozornost pridavalo formalnim promjenama nadleænosti negoli potencijalno glavnom problemu - reformi upravnog postupka i upravnog sudovanja. Nije sporno da su se na ovaj naËin, ravnajuÊi se linijom manjeg otpora, neka od kritiËnih podruËja mogla jednostavnije rijeπiti, makar privremeno. No, takav strukturalni pristup dao je svoj obol prekomjernoj judicijalizaciji i hipertrofi ranju sudskog aparata, πto se odrazilo i na opÊoj neefi kasnosti sud-skog postupka. Jedan od klasiËnih primjera takvoga formalistiËkog pristupa odnosi se na institucionalne promjene u poloæaju prekrπajnih sudova, koje se radije pretvorilo u sudbena tijela negoli πto se bilo spremno oduzeti im pra-vo na izricanje kazni zatvora. Time se u podruËju kaznenog i parakaznenog Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) odluËivanja stvorio institucionalni paralelizam i dupliciranje sudskih tijela koja odluËuju o sitnim deliktima. KonaËni rezultat bio je glomazan i neuËinkovit pravosudni aparat koji je svojom nesposobnoπÊu za funkcionalno i pravodobno odluËivanje ponovo ugrozio ostvarenje ljudskog prava na poπteno suenje u razumnom roku.
Usprkos tome pristupu, koji se pravdao nastojanjem da se ostvare zahtjevi iz Ël. 6. Konvencije, u praksi Europskoga suda ipak su u odnosu na Hrvatsku utvrene povrede prava na pristup sudu. U ranom razdoblju primjene Kon-vencije do njih je najviπe dolazilo u senzibilnom podruËju ostvarenja prava koja su bila povezana s ratnim zbivanjima, a naroËito kada se radilo o pravima pripadnika odreenih manjinskih skupina. VodeÊi sluËaj u tom kontekstu bio je sluËaj KutiÊ 67, iza kojeg je slijedio niz sliËnih s manje-viπe identiËnom pra-vnom podlogom. U tim se predmetima radilo o ostvarenju prava na naknadu πtete uzrokovane nekim dogaajima koji su uzroËno-posljediËno bili povezani s ratnim i meuetniËkim sukobima. Konkretno, radilo se o teroristiËkim ak-tima (miniranju obiteljskih kuÊa, uniπtavanju imovine) uglavnom usmjerenih protiv pripadnika etniËkih manjina. Po odredbama mjerodavnog prava moglo se od dræave traæiti naknadu takve πtete ako su njena tijela takvu πtetu bila duæna sprijeËiti.68 Po toj osnovi pokrenuto je viπe sudskih postupaka. Dræava je, meutim, 1996. godine donijela propis kojim se ukida odredba koja je jamËila naknadu πtete te suspendirala postupanje u svim pokrenutim sluËajevima do donoπenja novih propisa.69 Iako je nove propise trebalo donijeti u roku od 6 mjeseci, oni nisu bili donijeti dulje od 7 godina.70 Vrlo sliËnu sudbinu imali su i postupci u kojima se radilo o πtetama koje su, izvan ratnih zbivanja, poËinili pripadnici hrvatske vojske.71 U svim takvim predmetima Europski je sud utvrdio 67 KutiÊ protiv Hrvatske, 48778/99, presuda od 1. oæujka 2002., ECHR 2002-II.
68 »l. 180. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jamËio je naknadu πtete uzrokovane "smrÊu, tjelesnom povredom ili oπteÊenjem odnosno uniπtenjem imovine fi ziËke osobe" (tekst ZOO-a u verziji nakon 1985. godine). Naknada za uniπtenu imovinu unesena je u tekst ZOO-a izmjenama objavljenima u Narodnim novinama br. 39/1985.
69 ZID ZOO, Narodne novine br. 7 od 26. 1. 1996.
70 Zakon o odgovornosti za πtetu nastalu uslijed teroristiËkih akata i javnih demonstracija (ZOT, Narodne novine br. 117/2003.) stupio je na snagu 31. srpnja 2003. inter alia sluËaj Multiplex protiv Hrvatske, 58112/00, presuda od 10. srpnja 2003. Kod ovih πteta prekid postupka uzrokovan je izmjenama ZOO-a iz 1999. (Narodne no-vine br. 12/1999.), a novi propis donesen je istovremeno kad i ZOT (Narodne novine br. 117/2003.).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. da je dræava, izravno onemoguÊujuÊi konaËno odluËivanje tijekom viπe godina, povrijedila pravo na pristup sudu. Iako su novi propisi naknadno doneseni, a postupci nastavljeni, epilog ovih predmeta u doba pisanja ovog rada joπ uvijek nije zavrπen, jer Êe retroaktivno oduzimanje prava na veÊi dio naknade sadræano u tim propisima s velikom vjerojatnoπÊu dovesti do novih prituæbi za krπenje ljudskih prava, ovaj puta po drugoj osnovi.72 SluËajevi iz serije KutiÊ pokazali su da dræava nije imuna na pokuπaje da naknadnim zakonodavnim intervencijama utjeËe na tijek, pa i na ishod sudskih postupaka, o Ëemu Êe i u buduÊnosti trebati voditi raËuna. Takoer se poka-zalo da do takvih intervencija dolazi osobito u predmetima koji su politiËki osjetljivi, i u kojima se treba pokazati snaga da se nosi s posljedicama rata i s njime povezanom etniËkom netrpeljivoπÊu. I praksa sudova u tumaËenju pojedinih dokumenata koji su trebali dovesti do normalizacije nakon ratnog stanja pokazala je nevoljkost da se odluËi o pravima, osobito pripadnika dru-gih etniËkih skupina.73 U takvim sluËajevima nerijetko prijeti opasnost da dugotrajnost suenja prijee iz krπenja prava na suenje u razumnom roku u krπenje prava na pristup sudu, a eventualno Ëak i u krπenje prava na vlasniπtvo (mirno uæivanje imovine). Izvrsna ilustracija argumenata u tom smislu moæe se naÊi u predmetu Boguno- viÊ74 (joπ jednom sluËaju iz serije KutiÊ). U njemu saæeto stajaliπte Suda o tome da dugotrajna nemoguÊnost postavljanja imovinskih zahtjeva pod sliËnim okolno-stima (zakonodavna intervencija, nametnuti prekid postupka) postavlja pitanje prava na pristup sudu, u Ëemu je veÊ apsorbirano pitanje razumnog trajanja po-stupka. Premda je u konkretnom predmetu smatrao da je povezano pitanje krπenja 72 »ini se da su se veÊ stekli uvjeti za ponovno iznoπenje tih predmeta pred sud u Stras- bourgu, ovaj put zbog povrede prava na vlasniπtvo iz protokola 1. Konvencije, osobito nakon πto je Ustavni sud odbio inicijativu za ispitivanje ustavnosti ZOT-a, v. Rjeπenje U-I/2921/2003 od 19. studenoga 2008.
73 Npr. Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (Narodne novine br. 92/1998.) - dokument koji je Vlada donijela u suradnji s UNHCR-om koriπten je zbog svojih nespretnih formulacija o postupcima povratka kao temelj po kojem su su-dovi otklanjali svoju nadleænost za individualne tuæbe povratnika koji su traæili iseljenje osoba koje su se nezakonito uselile u njihove kuÊe i stanove. Problem s otklanjanjem nadleænosti i uzajamnim prebacivanjem predmeta izmeu stambenih komisija, Uprav-nog suda i opÊinskih sudova protegao se duboko u novi milenij. V. npr. odluke Vrhovnog suda o sukobu nadleænosti - Gr 27/2001-2; Gr1 624/05-2; Gr1 718/04-2.
74 BogunoviÊ protiv Hrvatske, 18221/03, djelomiËna odluka o dopuπtenosti od 11. srpnja Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) prava na vlasniπtvo (najprije kroz onemoguÊavanje provoenja postupka, a potom uslijed retroaktivne zakonodavne intervencije s eksproprijacijskim uËinkom) joπ preuranjeno75, upozorio je na "inherentne opasnosti pri uporabi retroaktivnog zakonodavstva" te potrebu da se "uvjerljivim razlozima opÊeg interesa" opravda svaki sluËaj u kojem se propisima s povratnom snagom nastoji promijeniti ishod parnica, s tim da navedene razloge treba preispitati "s najveÊim moguÊim stupnjem pozornosti".76 Nakon takve jasne i striktne prezentacije konvencijskih standarda ne Ëudi da je ovaj predmet zavrπio nagodbom.77 U praksi Suda pojavio se i sluËaj u kojem bi do povrede prava na pristup sudu moglo doÊi zbog klasiËnog primjera uskrate pravosua (déni de justice, denial of justice) uslijed odbijanja i sudbenih i upravnih tijela da meritorno odluËe o spornom pitanju. Tako je u (joπ neokonËanom) sluËaju Lesjak78 zaposleniku po-licijske uprave u Varaædinu koji je radio u ugostiteljskoj sluæbi MUP-a uruËena radnja knjiæica uz navoenje da mu je prestao radni odnos zbog angaæiranja privatne tvrtke, no bez formalne odluke o otkazu. U navedenom predmetu sudovi opÊe nadleænosti su otklonili nadleænost, smatrajuÊi da je za predmet nadleæan Upravni sud, koji je pak zbog toga πto podnositelj nije mogao specifi -cirati upravni akt koji pobija odbacio njegovu tuæbu, ne ostavljajuÊi moguÊnost rjeπavanja pitanja nadleænosti po pravilima o sukobu nadleænosti. Pitanja koja je Europski sud naznaËio kao odluËna u tom sluËaju odnose se na pitanje pra-va na pristup sudu, i na pitanje diskriminacije u odnosu na to pravo - jer je u identiËnoj pravnoj situaciji o zakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa u drugom sluËaju odluËivao sud (tj. bilo je omoguÊeno da se na dnevni red stavi pitanje sukoba nadleænosti).
Drugi element prava na pristup sudu odnosi se na besplatnu pravnu pomoÊ, i to posebno u graanskim predmetima.79 Naime, u pogledu graanskih prava i 75 Presudni argument za preuranjenost (usprkos sasvim jasnoj odredbi ZOT-a) je upuÊivanje Suda na to da se podnositelj zahtjeva u joπ nedovrπenom postupku pred hrvatskim sudovima pozivao i izravno na Konvenciju, te podsjeÊanje da bi je hrvatski sudovi (kao i Ustavni sud) mogli/trebali neposredno primjenjivati, kao nadzakonsko pravo.
76 Ibid., str. 10 (prijevod autora).
77 KonaËna odluka od 24. svibnja 2007.
78 Lesjak protiv Hrvatske, 25904/06, Statement of facts (komunicirano 20. 9. 2007).
79 V. GrgiÊ, A., Legal Aid under the Case Law of the ECHR with Specifi c Regard to Croatia, u: van Rhee/Uzelac (ur.), Civil Justice between Effi ciency and Quality: From Ius Commune to the CEPEJ, Antwerp-Oxford-Portland, 2008., str. 217. - 229.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. obveza, stranka se mora moÊi uËinkovito koristiti svojim pravima, za πto treba imati i stvarnu moguÊnost angaæiranja zastupnika koji Êe omoguÊiti djelotvor-no voenje postupka pred sudom u kojem Êe se o tim pravima odluËivati. Taj element, povezan s funkcioniranjem sustava besplatne pravne pomoÊi, do sada nije izrijekom bio tematiziran u praksi Europskoga suda u odnosu na Hrvatsku. Meutim, pojedini trendovi pokazuju da bi i on u dogledno vrijeme mogao doÊi na red. Jer, dok je cijena pravnih usluga od poËetka devedesetih godina do danas viπestruko porasla, u proteklih pet-πest godina bitno je suæen krug ovlaπtenih zastupnika, tako da za zastupanje pred sudom od 2003. godine uz neznatne iznimke monopol zastupanja uæivaju odvjetnici. Daljnje zaoπtravanje u ovom pravcu uËinjeno je novelom ZPP-a iz 2008. godine80, koja je uvela obvezatno odvjetniËko zastupanje u postupku povodom revizije kod Vrhovnog suda RH. Iste je godine donesen i Zakon o besplatnoj pravnoj pomoÊi (dalje: ZBPP)81, koji je, premda se u svome obrazloæenju pozivao na olakπanje pristupa pravosuu, izazvao brojne javne kontroverze, prije svega zbog kompleksnog i birokratiziranog pristupa koji bi se lako mogao pokazati nepraktiËnim i neuËinkovitim za krajnjeg korisnika.82 Zbog okolnosti da ovaj sustav ostavlja nepromijenjenim dosadaπnje odredbe o besplatnoj pravnoj pomoÊi u Zakonu o parniËnom postupku, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o odvjetniπtvu i viπe podzakonskih akata, vjerojatnost da Êe u praksi doÊi do konfuzije, a time i do uskrate pravne pomoÊi koja bi mogla rezultirati povredom prava na pristup sudu je dosta velika. K tome, insistiranjem na apso-lutno postavljenim imovinskim granicama za podnositelje zahtjeva po ZBPP-u, poveÊava se vjerojatnost da Êe besplatna pravna pomoÊ biti uskraÊena osobama srednjega imovinskog statusa koje bi na nju u pojedinim izrazito kompleksnim i skupim sluËajevima morale imati pravo.83 SliËan je sluËaj i sa sudskim pristojbama, koje takoer pokazuju trend rasta, i plaÊanjem troπkova sudskog postupka. U praksi Europskoga suda pokazalo se da i nemoguÊnost plaÊanja drugih troπkova postupka (sudskih pristojbi ili 80 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parniËnom postupku, Narodne novine br. 81 Narodne novine br. 62/2008.
82 V. ocjene iz javne diskusije o nacrtu zakona koju je organizirao Centar za ljudska prava - http://www.human-rights.hr. Takoer, usp. i kvalifi kacije iz GrgiÊ, op. cit., str. 226.
83 V. mutatis mutandis odluku Europskoga suda u sluËaju Steel i Morris protiv Velike Brita- nije, 68416/01, presuda od 15. veljaËe 2002.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) aktorske kaucije) moæe dovesti do povrede prava na pristup sudu.84 U odnosu na Hrvatsku, osobito bi se problem mogao pojaviti vezano uz potrebu preduj-mljivanja troπkova izvoenja dokaza (npr. vjeπtaËenja). Sud Êe izvesti dokaze u pravilu samo ako se njihovi troπkovi prethodno predujme. MoguÊnost da se te troπkove snosi na teret troπkova besplatne pravne pomoÊi nije predviena u novome ZBPP-u, a ostaje vidjeti hoÊe li i kako sudovi u tom pogledu primjenji-vati dosadaπnje, nedovoljno doreËene odredbe ZPP-a. Novi zakon se takoer nije dublje bavio pitanjem uvjeta pod kojima odvjet- nici mogu besplatnu pravnu pomoÊ uskratiti85, a nadzor nad njenim pruæanjem (i uskraÊivanjem) je u odnosu na odvjetnike nejasna i u osnovi se oslanja na interne procedure u odvjetniËkoj komori.86 Ako takve procedure neÊe uËinko-vito i nepristrano djelovati u buduÊnosti (a za πto postoji dosta indicija)87 i u hrvatskoj bi se praksi mogli pojaviti sluËajevi uskrate prava na pristup sudu zbog praktiËne nemoguÊnosti da se pronae odvjetnik koji Êe u konkretnom sluËaju 84 Usp. Kreuz protiv Poljske, 28249/95, presuda od 19. lipnja 2001. gdje je sud u konkret- nom sluËaju naπao da je iznos sudskih pristojbi u visini prosjeËne godiπnje plaÊe u Polj-skoj pretjeran i da sprjeËava podnositelja, premda poduzetnika, u ostvarenju njegovog prava na pristup sudu.
85 Prema Ël. 10. st. 2. ZBPP-a, odvjetnik ne smije odbiti pruæiti pravnu pomoÊ ako mu se obrati osoba s uputnicom za besplatnu pravnu pomoÊ "osim u sluËajevima predvienima Zakonom o odvjetniπtvu". Zakon o odvjetniπtvu (Ël. 9. st. 2.) kod uskrate pravne pomoÊi upuÊuje na Kodeks odvjetniËke etike, prema kojem se pravna pomoÊ moæe uskratiti i "…zbog vaænih razloga, npr. zbog preoptereÊenosti, zbog slabih izgleda na uspjeh, zbog nedostatka posebnog iskustva u toj grani prava, zbog toga πto je opÊepoznato da je stranka sklona obijesnom parniËenju, zbog nemoralnosti razloga iz kojih se pruæanje pomoÊi traæi, nesposobnosti stranke da plati gotove izdatke i sl." (pravilo 43.), zbog toga πto "osobno poznaje protivnu stranku" (pravilo 44.), ili zbog toga πto sluËaj ne pripada njegovoj specijalnosti (pravilo 45).
86 Ako odvjetnik odbije pruæiti besplatnu pravnu pomoÊ, to se smatra nesavjesnim pruæanjem pravne pomoÊi. I korisnik moæe takav sluËaj prijaviti ministarstvu pravosua (Ël. 10. st. 3.) no ono samo ima ovlast da "o nesavjesnom pruæanju pravne pomoÊi oba-vijesti Hrvatsku odvjetniËku komoru." (Ël. 64. st. 1.).
87 Npr. zbog odsutnosti aktivne kontrole bilo kojeg tijela dræavne vlasti, kao i zbog okol- nosti da su u 2009. godini iznosi koje odvjetnici mogu naplaÊivati od dræave kao nakna-du za besplatnu pravnu pomoÊ postavljeni apsurdno nisko (gornja granica odvjetniËke naknade za zastupanje po uputnici u Ëitavom parniËnom postupku je 800 kuna, nasu-prot komercijalnom zastupanju u kojem i samo jedna radnja moæe biti naplaÊena preko 100.000 kuna).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. prihvatiti zastupati stranku (npr. u predmetima u kojima bi trebalo zastupati stranku protiv odvjetnika - Ëlana iste odvjetniËke komore)88.
ii. Procesna ravnopravnost, kontradiktornost i javnost Hrvatsko procesno pravo o procesnoj ravnopravnosti govori u kontekstu naËela sasluπanja stranaka, koje uæiva visok poloæaj u hijerarhiji procesnopra-vnih naËela. Na deklaratornoj razini, procesna ravnopravnost visoko se cijeni, a njene povrede sankcioniraju kroz gotovo sve vrste pravnih lijekova. Ipak, i u pogledu procesne ravnopravnosti - pojmljene na naËin na koji Europski sud tumaËi pojam jednakosti oruæja - u hrvatskom pravu i praksi postojala su (a djelomiËno i dalje postoje) znaËajna odstupanja. U nedavnom sluËaju PeriÊ utvrena je tako klasiËna povreda prava na jed- nakost oruæja uzrokovana nejednakim postupanjem s dokaznim prijedlozima stranaka u postupku. PonavljajuÊi stav da "naËelo jednakosti oruæja u kontek-stu graanske parnice izmeu privatnih stranaka nuæno obuhvaÊa razumnu moguÊnost obaju stranaka da izloæe Ëinjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno loπiji poloæaj u odnosu na suprotnu stranku", Sud je utvrdio povredu prava na poπteno suenje u postupanju OpÊinskog suda u Opatiji koji je najprije odbio sasluπati πest svjedoka koje je predlagala jedna stranka obrazlaæuÊi to nepotrebnoπÊu daljnjeg dokazivanja, nakon Ëega je prihvatio sasluπati joπ Ëetiri svjedoka koje je predloæio njen protivnik, iako je, po njegovom vlastitom navodu, ËinjeniËno stanje veÊ do tada bilo dostatno utvreno.89 Uz konkretne sluËajeve, postoji i kapacitet za potencijalne povrede koji proizlazi iz nekih sistemskih osobitosti hrvatskog prava i prakse. Moæe se primijetiti da su bivπa, a dijelom i sadaπnja odstupanja od pravila o jednakosti oruæja nerijetko vezana uz sudjelovanje dræave i tijela dræavne vlasti u postupku. U parniËnom postupku postojala je moguÊnost da se povodom revizije zatraæi izjaπnjenje dræavnog odvjetnika, koje se nije dostavljalo strankama u postupku. Takva je moguÊnost, po praksi Europskoga suda izriËito suprotna zahtjevu za 88 O takvoj povredi u judikaturi Europskoga suda v. Bertuzzi protiv Francuske, 36378/97, §§ 30-31, ECHR 2003 III.
89 PeriÊ protiv Hrvatske, 34499/06, presuda od 27. oæujka 2008., t. 24.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) jednakoπÊu oruæja90, ukinuta tek novelom ZPP-a iz 2003. godine. U istoj je noveli promijenjen i reæim internih "izviaja" koje su po zahtjevu viπih sudova provodili niæi sudovi,91 i to upravo u nastojanju da se slijedi praksa Europskoga suda i izbjegnu povrede u odnosu na Hrvatsku. Istina, u istoj se noveli ZPP-a uvelo i neke novine koje nisu striktno u duhu procesne ravnopravnosti, npr. Ël. 186.b koji samo za postupke protiv dræave kao tuæenika predvia kao procesnu pretpostavku obvezatno podnoπenje zahtjeva za mirno rjeπenje spora dræavnom odvjetniπtvu, pod prijetnjom odbacivanja tuæbe. Takvo rjeπenje je, djelomiË-no na temelju svijesti o moguÊoj protivnosti standardima fair postupanja, u nekim svojim elementima modifi cirano novelom iz 2008. godine, premda nije u potpunosti napuπteno.
Potencijalni sistemski problemi s ostvarenjem naËela procesne ravnopravno- sti i sasluπanja stranaka uslijed onemoguÊavanja raspravljanja o dokumentima bitnim za meritornu odluku postoje i u postupku kod Upravnog suda povo-dom tuæbi u upravnim sporovima. Naime, po Zakonu o upravnim sporovima dostavljanje tuæbe na odgovor izvrπit Êe se "tuæenoj strani" i "zainteresiranim osobama, ako ih ima" (Ël. 33. st. 1.).92 ProblematiËno je, meutim, to πto se o odgovoru "tuæene strane" (tj. upravnog tijela) i drugih zainteresiranih neÊe omoguÊiti raspravljanje, jer se oni ne dostavljaju podnositelju tuæbe na oËito-vanje, a o njima Êe u pravilu Upravni sud odluËivati bez rasprave, u nejavnoj sjednici (o Ëemu viπe infra).
Odreene dvojbe bile su izraæene i u pogledu propisa koji reguliraju djelo- vanje Ustavnog suda kada ovaj odluËuje o ustavnim tuæbama. Naime, Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH ne sadræi obvezu da se ustavna tuæba dostavi na odgovor protivniku iz postupka koji je prethodio podnoπenju ustavne tuæbe, veÊ samo opcionalnu odredbu prema kojoj sudac izvjestitelj "prema potrebi dostavlja primjerak ustavne tuæbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne".93 Ta diskrecijski formulirana norma izaziva potrebu da ju se u praksi Ustavnog suda adekvatno protumaËi i, ako se æeli striktno poπtovati naËelo jednakosti oruæja, u svim predmetima u kojima je ustavna tuæba pod-nesena u povodu kontradiktornog postupka u kojem su se utvrivala sporna 90 V. sluËajeve Lobo Machado protiv Portugala, 15764/89, presuda od 15. svibnja 1997.; Van Orshoven protiv Belgije, 20122/92, presuda od 25. lipnja 1997.
91 Promjene Ël. 360. i 390. ZPP-a.
92 Pri Ëemu Upravni sud moæe pobijani upravni akt poniπtiti i bez dostave tuæbe na odgo- vor "ako osporeni upravni akt sadræi bitne nedostatke" (Ël. 31.).
93 »l. 69. st. 1. al. 2. UZUS-a (Narodne novine br. 49/2002.).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. prava i obveze graanske naravi omoguÊi i izjaπnjavanje drugoj strani iz sudskog postupka iz kojeg potjeËe osporeni akt. Potencijalno joπ znatno kritiËnija situacija postoji u domaÊem pravu i praksi u pogledu ostvarenja druga dva vaæna procesna naËela koja su relevantna i iz aspekata poπtivanja Ël. 6. Europske konvencije - naËela kontradiktornosti i javnosti.
Jedina rezerva koju je Hrvatska stavila po Ël. 64. Konvencije94 odnosi se upravo na javnost rasprava, tj. na nemoguÊnost da se pri odluËivanju o zakoni-tosti pojedinaËnih upravnih akata zajamËi odræavanje javne rasprave, i to zbog toga πto sud prema ZUS-u o upravnim sporovima rjeπava u nejavnoj sjednici.95 Danas, nakon viπe od deset godina primjene Europske konvencije, ova se rezerva Ëini zastarjelom i neprimjerenom. Sama moguÊnost stavljanja rezervi potjeËe iz razdoblja u kojem se æeljelo olakπati dræavama pristup Konvenciji, koja je tada bila velika novost, no stavljene rezerve ne bi smjele biti trajne naravi.96 Osobito u ovom sluËaju Ëini se da bi se rezervu trebalo podvrgnuti preispiti-vanju. Naime, rezerve na meunarodne konvencije prema meunarodnom pravu dopuπtene su samo u mjeri u kojoj nisu protivne ciljevima i svrsi akta o kome je rijeË, i trebaju biti usko i konkretno odreene - u protivnome, one nisu valjane.97 Kod ove rezerve, meutim, izrijekom se odstupa od jednog od glavnih elemenata poπtenog suenja - od javnosti suenja. Indirektno ova rezerva ide i dalje od svoga uskoga i doslovnog znaËenja. Naime, u upravnom postupku Upravni sud ne odluËuje na "javnoj raspravi" jer usmene rasprave (oral hearing) pred njime u pravilu i nema, zbog toga πto se u praksi odluËuje jedino na temelju pisanih materijala, na zatvorenoj sjednici sudskog vijeÊa kojoj pristup nemaju ni stranke niti njihovi zastupnici. Utoliko, u upravnim 94 V. Ël. 4. Zakona o ratifi kaciji Europske konvencije, Narodne novine, Meunarodni ugo- vori br. 18/1997. 95 Zakon o upravnim sporovima, Ël. 34. st. 1.
96 Kako se navodi u miπljenju suca de Meyera u Belilos protiv vicarske, 10328/83, presuda od 29. travnja 1988., rezerve po Ël. 64. (sada 57.) Konvencije trebalo bi tumaËiti u smi-slu da, "u najboljem sluËaju … dopuπtaju dræavama Ëlanicama kratku odgodu koja Êe im, kao puka privremena mjera, omoguÊiti da u razdoblju pristupanja Konvenciji usklade zakone ‘koji u to doba vaæe na njenom podruËju', a koji joπ nedovoljno poπtuju i πtite temeljna prava priznata Konvencijom".
97 Prema Ël. 57. st. 1. Konvencije, stavljanje rezervi opÊe naravi nije dozvoljeno, a u praksi Suda veÊ se pojavio sluËaj u kojem je odluËeno da je odreena rezerva (konkretno stavlje-na upravo na Ël. 6. st. 1. Konvencije) nevaljana. Usp. Belilos protiv vicarske, cit. supra. Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) se sporovima u cijelosti odstupa i od kontradiktornosti.98 Moæe se napomenuti da je dvojbeno bi li Sud uzeo da hrvatska rezerva pokriva i druga odstupanja od standarda sadræanih u Ël. 6. st. 1. Europske konvencije, s obzirom da ona izrijekom pokriva samo javnost postupka. U konkretnim predmetima, valja obratiti pozornost i na to da zakon teorijski ostavlja moguÊnost (kolikogod se ona u praksi zbog svoje neprimjene ignorirala) da stranke zatraæe odræavanje usmene rasprave99. Hipo tetiËki, kad bi se podnositelj zahtjeva pred sudom u Strasbourgu pozivao na povredu po toj osnovi, on bi trebao dokazati da je takvu moguÊnost bio bezuspjeπno iscrpio.100 Iz iste strukture postupka u upravnim sporovima proizlaze i daljnje poteπkoÊe glede kompatibilnosti s jamstvima iz Ël. 6. st. 1. Konvencije. Prvo od njih je jamstvo prava na pristup sudu (jer Upravni sud ne sudi kao sud pune jurisdikcije, veÊ se ograniËava na ispitivanje pravnih pitanja - zakonitosti, ali ne i ËinjeniËne pravilnosti upravnih akata). Po konvencijskom pravu, odluËivanje o pravima i obvezama graanske naravi (contestation de droits civil) trebalo bi omoguÊiti da se o svim spornim pitanjima u sporu (dakle, i o ËinjeniËnim i o pravnim pitanjima) raspravlja pred nezavisnim i nepristranim tribunalom, πto je pred Upravnim sudom onemoguÊeno.101 Drugi problem kompatibilnosti takoer je vezan uz ograniËenost jurisdikcije Upravnog suda: naime, zbog okolnosti da se o pitanjima ËinjeniËne naravi pred Upravnim sudom ne mogu izvoditi dokazi, niti sud moæe svoju odluku utemeljiti na Ëinjenicama koje je upravno tijelo propustilo utvrditi, u mnogim predmetima sud nema druge moguÊnosti do li ukinuti pobijani upravni akt i vratiti predmet na ponovno odluËivanje u upravnom postupku. U tom je kontekstu u predmetima BoæiÊ i PoËuËa koji su se odnosili na postupanje pred Upravnim sudom Europski sud, ako veÊ nije utvrdio povredu prava na pristup sudu ili kontradiktorno raspravljanje, ipak utvrdio 98 Iako o ovome pitanju joπ nema utvrenih povreda pred sudom u Strasbourgu, njegova se praksa veÊ pribliæila toËki kada se drugaËije presude mogu oËekivati. Tako je npr. u sluËa-ju Em Linija samo tijesnom veÊinom utvreno da u postupku pred Upravnim sudom nije bilo povrede Ël. 6. Usp. Em Linija protiv Hrvatske, 27140/03, odluka o dopuπtenosti od 22. studenoga 2007.
99 »l. 34. st. 3. ZUS-a.
100 U protivnom bi Sud smatrao da se podnositelj odrekao prava na usmenu raspravu - vidi Zumtobel protiv Austrije, 12235/86, presuda od 21. rujna 1993., t. 33. - 34.
101 Usp. GaraπiÊ, J., O upravnom sporu pred Upravnim sudom RH u svjetlu Ël. 6. Europske kon- vencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zbornik Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Rijeci (1330-349X) 19 (Suppl.) (1998.), str. 967. - 1004.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. povredu prava na suenje u razumnom roku. Izmeu ostaloga, on je utvrdio i da sustav odgovora na tzv. πutnju administracije u odreenom broju pred-meta ne predstavlja djelotvorno sredstvo za suzbijanje prekomjernog trajanja postupka, jer i uspjeπna æalba zbog πutnje administracije u pravilu dovodi tek do vraÊanja predmeta na ponovno odluËivanje.102 Problemi uzrokovani takvim ustrojstvom upravnog postupka uoËeni su i priznati na naËelnoj razini te je Vlada u kontekstu reforme pravosua najavila i reformu upravnog sudovanja, koja meutim do danas joπ nije konaËno defi nirana i provedena.103 Problemi s osiguravanjem kontradiktornosti i usmenog raspravljanja, a πto moæe rezultirati i prekomjernim trajanjem postupaka, nisu meutim ograniËeni na podruËje upravnog sudovanja. U jednoj opservaciji iz predmeta BoæiÊ, Eu-ropski je sud problem opisao na generalan naËin, navodeÊi da je "po miπljenju Suda glavni uzrok trajanja … anomalija u postupovnom sustavu koja dopuπta opetovano vraÊanje na ponovno suenje uslijed nepotpuno utvrenog Ëinje-niËnog stanja".104 Visok udjel kasatornih odluka nije samo odlika upravnog sudovanja, veÊ i opÊega parniËnog postupka. Prema statistici Ministarstva pravosua, omjer presuda u kojima je po æalbi presuda ukinuta, a predmet vraÊen na ponovno suenje (kasatorne presude) i presuda kojima je pobijana presuda preinaËena, 102 PoËuËa protiv Hrvatske, 38550/02, presuda od 29. rujna 2006., t. 25., 31. i 40.; BoæiÊ protiv Hrvatske, 22457/02, presuda od 29. lipnja 2006., t. 36. Citirani sluËajevi jasno pokazuju da se teorijska moguÊnost odræavanja usmene rasprave po Ël. 34. st. 2. ZUS-a u praksi slabo koristi.
103 Jedan dio akcijskog plana strategije reforme pravosua je i reforma upravnog sudovanja, koja Êe "…obuhvatiti rjeπavanje pitanja pune nadleænosti Upravnog suda RH kako bi se udovoljilo zahtjevima iz Ël. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima", Akcijski plan uz Strategiju reforme pravosua, Revizija 2008., dokument Ministarstva pravosua od 31. oæujka 2008., str. 18. U sklopu CARDS 2004 Twinning projekta, izraena je i Strateπka studija za izradu novog Zakona o upravnim sporovima (v. http://www.upravnisudrh.hr), koja predlaæe dvostupanjsko upravno sudovanje, obvezatne usmene rasprave, suenje pune nadleænosti i donoπenje reformacijskih umjesto kasatornih odluka. Navedeni je dokument Vlada RH prihvatila na sjednici od 12. rujna 2008., ali po njemu joπ nisu poduzeti nikakvi konkretni koraci.
104 BoæiÊ protiv Hrvatske, ibid. Sud na istom mjestu upuÊuje na veÊ uoËene sliËne situacije sukcesivnih ukidanja i vraÊanja na ponovno suenje u nekim drugim (preteæno postsoci-jalistiËkim) dræavama, citirajuÊi predmete Wierciszewska protiv Poljske, 41431/98, pre-suda od 25. studenoga 2003., t. 46, te Pavlyulynets protiv Ukrajine, 70767/01, presuda od 6. rujna 2005.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) a predmet meritorno rijeπen (reformacijske presude) jest 3.5 naprama 1 (77,5% kasatornih u odnosu na 22,5% reformacijskih).105 Stoga se "sistemska anoma-lija" koju je uoËio Europski sud odnosi i na graanski sudski postupak. RezultirajuÊe poteπkoÊe u odnosu na trajanje postupka razmotrit Êe se kasnije (v. infra pod iv.); ovdje valja upozoriti na potencijalne probleme u kontekstu jamstva kontradiktornosti i usmenog raspravljanja koji se javljaju u standardnom æalbenom postupku u graanskim parnicama. Naime, bez obzira na zakonske promjene promjenjivoga smjera106, od poËetka 1990-tih pa sve do danas æalbeno odluËivanje u svim vrstama graanskih parnica faktiËki je bilo ograniËeno na nejavne sjednice sudskih vijeÊa, bez nazoËnosti stranaka, zastupnika i svih drugih sudionika postupka osim sudaca i osoblja æalbenog suda. Takvo in camera odluËivanje evidentno ne zadovoljava jamstva iz Ël. 6. st. 1. Europske konvencije (public and oral hearing).
Samo po sebi, to moæe izazvati na razmiπljanje o kompatibilnosti s konven- cijskim pravima, iako su stavovi i tumaËenje Europskog suda o jamstvu poπtenog suenja u instancijskom sudovanju do sada bili diverzifi cirani i razmjerno to-lerantni. NaËelno, jamstva poπtenog suenja morala bi se poπtovati u svakom stadiju sudskog postupka, dakle i u prvom i u drugom stupnju postupanja, pa Ëak i pred najviπim sudskim instancijama.107 No, uzimajuÊi u obzir raznovrsnost procesnih sustava u Europi i potrebe uËinkovitosti, Sud je do sada smatrao da se javno i kontradiktorno raspravljanje mora omoguÊiti unutar postupka kao cjeline, a ne nuæno u svakoj od instanci odluËivanja. Stoga je, ako je unutar pojedinog postupka pred nacionalnim sudovima æalba moguÊa i dopuπtena (jer u graanskim predmetima Europska konvencija ne 105 Od 21 053 usvojenih æalbi u 2007. godini, u 16 309 sluËajeva prvostupanjska je odluka ukinuta, a u 4 744 preinaËena. U 42,5% predmeta do ukidanja je doπlo zbog pogreπno ili nepotpuno utvrenog ËinjeniËnog stanja, u 48,4% zbog povrede odredaba postupka, a u 9,1% zbog novih dokaza i Ëinjenica (?!). Usp. StatistiËki pregled Ministarstva pravosua za 2007. godinu, Zagreb, travanj 2008, str. 38 i d. Usporedbe radi, odnos ukinutih i pre-inaËenih presuda u Austriji je 43% prema 57%, a u Sloveniji (koja ima sliËne poteπkoÊe kao i Hrvatska) 70% prema 30% (podaci iz izlaganja Mile Dolenca na Danima sloven-skih pravnika 2005. u Portoroæu).
106 Tako je moguÊnost odræavanja usmene rasprave pred æalbenim sudom u parniËnom po- stupku koja je ranije postojala najprije bila ukinuta Novelom ZPP-a iz 2003., da bi je za pet godina sljedeÊa novela vratila.
107 V. mutatis mutandis Kremzow protiv Austrije, 12350/86, t. 67. (pravo na osobno sasluπanje pred najviπim sudom, doduπe u odnosu na kazneni postupak). Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. jamËi pravo na æalbu), onda treba razmotriti narav æalbenog postupka i ulogu i ovlasti æalbenog suda, kao i sve okolnosti konkretnog sluËaja kako bi se sa-gledalo je li odstupanje od javnosti i kontradiktornosti pred æalbenim sudom bilo opravdano. Ako se æalbeni sud ograniËava na ispitivanje pravnih pitanja, njegovo odluËivanje na temelju spisa, a ne javne rasprave, naËelno neÊe biti neprihvatljivo. Ako je, meutim, potrebno vrednovati dokaze i odluËivati i o ËinjeniËnim pitanjima, u pravilu Êe usmena rasprava biti nuæna, iako ponekad konkretne okolnosti sluËaja mogu opravdati odstupanje od tog pravila.108 Ako se ova pravila primijene na situaciju u Hrvatskoj, dolazi se do zakljuËka da gotovo posvemaπnje iskljuËenje javnog i kontradiktornog raspravljanja u æalbenim postupcima u graanskim stvarima109 u mnogim sluËajevima dovodi do izbora izmeu dvije jednako loπe opcije: meritornog odluËivanja na temelju posrednih dokaza (gdje moæe doÊi do povrede prava na poπteno suenje u pogledu kontradiktornosti i javnosti), i ukidanja te vraÊanja na ponovljeno suenje (gdje zbog repetitivnosti i moguÊnosti pojavljivanja zaËaranog kruga odluka i njihovog ukidanja moæe doÊi do povrede prava na suenje u razum-nom roku). »ak i kad bi se (zakonom ponovno omoguÊene) drugostupanjske rasprave poËele u praksi zaista odræavati, njihov bi domaπaj bio ograniËen, tj. meritorna odluka na takvoj raspravi ne bi bila po domaÊoj pravnoj doktrini i praksi moguÊa u najveÊem broju sluËajeva u kojima je potrebno provjeriti ispravnost ËinjeniËnih utvrenja prvostupanjskog suda, a πto bi ukljuËivalo i izvoenje novih dokaza.110 Nuænost vraÊanja na ponovno odluËivanje u sluËaju potrebe izvoenja dodatnih dokaza opravdava se tezom da bi meritorna odluka æalbenog suda na temelju 108 Usp. za starije odluke Andersson protiv vedske, 11274/84, presuda od 29. listopada 1991.; od novijih Rippe protiv NjemaËke, 5398/03, odluka o dopustivosti od 2. lipnja 2006. (s iscrpnim citiranjem prakse Suda).
109 Nakon πto je u razdoblju izmeu novela Zakona o parniËnom postupku iz 2003. i 2008. godine drugostupanjska rasprava bila i pravno sasvim iskljuËena, posljednjim izmjenama ZPP-a (Ël. 373.b.) odreeno je da drugostupanjski sud (ali samo iznimno) moæe zaka-zati raspravu, no samo ako smatra da se trebaju ponoviti veÊ izvedeni dokazi. Praksa iz razdoblja prije 2003., kada je vrijedila sliËna odredba, moæe naslutiti da sudovi ovo ovlaπtenje uopÊe neÊe koristiti. »ak i kada bi ga i koristili, postavlja se pitanje bi li dru-gostupanjske rasprave odgovarale zahtjevu Ël. 6. Europske konvencije, jer se odredbe o javnosti rasprave ne primjenjuju na drugostupanjsku raspravu (argumento a contrario iz Ël. 310. ZPP-a). 110 Usp. Ël. 370. ZPP-a. Novelom iz 2008. ta je odredba djelomiËno ublaæena, ali nisu otklo- njene temeljne konceptualne poteπkoÊe (v. infra).
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) raspravljanja o ËinjeniËnom i dokaznom materijalu koji nije bio prezentiran prvostupanjskom sudu predstavljala povredu ustavnog prava na æalbu.111 Sve dok takvo, ekstenzivno tumaËenje prava na æalbu (koje nema niπta zajedniËkog sa zahtjevima Europske konvencije) bude prevladavalo, preostat Êe opasnost da se odreen broj sluËajeva, kreÊuÊi se izmeu Scile zaËaranog kruga odluka i njihovog ukidanja, i Haribde povreda kontradiktornosti i javnosti, nasuËe na povredu Ël. 6. Konvencije.
iii. Pravo na nezavisan i nepristran sud ustanovljen zakonom U vrijeme pristupanja Hrvatske Europskoj konvenciji, osiguranje nezavisnog i nepristranog sudstva bilo je meu najkritiËnijim pitanjima iz prakse funkcioni-ranja hrvatskog pravosua.112 Institucionalne anomalije najviπe su se ogledale u praksi selekcije, imenovanja i unaprjeenja sudaca i radu Dræavnoga sudbenoga vijeÊa, kao i u politiËkom utjecaju na rad i odluËivanje sudova.113 Od poËetka 2000-tih, stanje se djelomiËno popravilo, no problemi u ovom pogledu nisu sasvim iπËezli, o Ëemu svjedoËe i aktualne ocjene Europske komisije u procesu 111 Cf. Triva/Dika, Triva/Dika, Graansko parniËno procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 709, § 156/4: "Æalbeni sud moæe odluËivati samo na temelju ËinjeniËne i dokazne procesne grae koja je bila iznesena pred prvostupanjski sud; u protivnom pretvorio bi se u sud prvog stupnja, protiv Ëije odluke o ËinjeniËnom stanju viπe ne bi bilo nikakvog pravnog lijeka." 112 U radu iz toga razdoblja izrazili smo shvaÊanje da je "u usporedbi sa svim ostalim aspek- tima sukladnosti hrvatskog pravnog sustava s jamstvima ‘praviËnog postupka' pitanje prava na nezavisnog suca daleko najakutnije". Usp. Uzelac, A., Hrvatsko procesno pravo i jamstvo "praviËnog postupka" iz Europske konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zbornik Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Rijeci, 19:1998 (suppl.), str. 1025. Detaljnija analiza nalazi se u Uzelac, A., Role and Status of Judges in Croatia, u: Oberhammer (ur.), Richterbild und Rechtsreform in Mitteleuropa, Wien, 2000., str. 23. - 66.; Uzelac. A., Hrvat-sko pravosue u devedesetima: od dræavne nezavisnosti do institucionalne krize, PolitiËka misao, 38/2:2001., str. 3. - 41.
113 Odraz takve klime i situacije (ali i okolnosti da se s njom domaÊi sustav joπ uvijek nije sam u stanju obraËunati) je svjeæa odluka suda u Strasbourgu koja je u predmetu smje-ne nekadaπnjeg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava OlujiÊa od strane Dræavnoga sudbenoga vijeÊa jednoglasno pronaπla viπe povreda prava na poπteno suenje, od povre-de prava na nepristrano odluËivanje, preko neopravdanog iskljuËenja javnosti, povrede naËela jednakosti oruæja i povrede prava na suenje u razumnom roku. OlujiÊ protiv Hrvatske, 22330/05, presuda od 5. veljaËe 2009.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. pristupanja EU-u, mnogobrojne medijske kritike nepotizma u izboru pravosu-dnog kadra kao i autokritiËke izjave na visokoj politiËkoj razini.114 U dosadaπnjim postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava nije meutim bilo mnogo sluËajeva u kojima se pozivalo na povredu prava na ne-zavisan i nepristran sud, i to iz viπe razloga. S jedne strane, posebno nakon nekih zakonskih prilagoavanja, na postupovnoj razini nema mnogo formalnih uporiπta za tvrdnje o zavisnosti, a uz to se odstupanja po toj osnovi dobrim dijelom rjeπavaju unutar nacionalnoga pravnog sustava. S druge strane, pak, organizacijske i institucionalne malformacije koje dovode do imenovanja sudaca izvan objektivnih kriterija i mjerila mogu se manifestirati u drugim krπenjima prava na poπteno suenje (osobito u krπenju prava na suenje u razumnom roku). K tome, pristranost u suenju teπko je dokazati u konkretnom sluËaju, Ëak i uz koriπtenje objektivnog testa i doktrine o pojavnosti (appearances), a i hrvatsko Ëlanstvo u Europskoj konvenciji od nepunih deset godina omoguÊuje da se ispituju samo sluËajevi nastali nakon 5. studenoga 1997. od kada se ona primjenjuje ratione temporis. U recentnoj praksi pojavili su se meutim i neki hrvatski sluËajevi koji upuÊuju na moguÊnost da povrede po ovoj osnovi postanu ËeπÊa tema u sluËajevima Europskoga suda. Tako je u predmetu MeænariÊ 115 utvreno da je u postupku povodom ustavne tuæbe podnositelja meu sucima koji su odluËivali bio i sudac M. V. (Milan VukoviÊ), premda je ranije, u doba kad je isti sudac joπ bio odvjetnik, on u istom predmetu zastupao protivnu stranku, da bi njeno zastupanje kasnije preuzela njegova kÊi. Kako je Sud utvrdio, bez obzira πto je sporno zastupanje bilo razmjerno kratkotrajno i ograniËeno na neke stadije postupka, dvostruka uloga osobe u samo jednom postupku (zastupnik/sudac) moæe potaknuti legitimne dvojbe o nepristranosti suca, radi Ëega je naπao povredu Ël. 6. st. 1. U drugom predmetu - sluËaju Parlov-TkalËiÊ 116 - radilo se o podnositeljici u Ëijem je parniËnom sluËaju sudio sud u Zlataru Ëiji je predsjednik u vezi istoga sluËaja podnio kaznenu prijavu zbog njenog odbijanja da vrati novac koji joj je bio dosuen po presudi koju je sud naknadno ispravio. Meu pitanjima Vladi 114 Usp. ocjene ministra pravosua Ivana imonoviÊa o netransparentnosti i nedovoljnoj objektivnosti kriterija za imenovanje sudaca, Jutarnji list od 27. sijeËnja 2009.
115 MeænariÊ protiv Hrvatske, 71615/01, presuda od 15. srpnja 2005.
116 Parlov-TkalËiÊ protiv Hrvatske, 24810/06, Statement of Facts (komunicirano 21. rujna Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) povodom komunikacije ovog sluËaja nalazila su se i pitanja o moguÊnosti da se problematizira dojam o nezavisnosti i nepristranosti djelovanja suda Ëiji predsjednik jasno izraæava stavove o tome kakav bi trebao biti ishod postupka koji vodi njegov sud i Ëak bezuspjeπno povodom toga podnosi kaznene prijave. Premda u ovom sluËaju predsjednik suda u Zlataru nije ni u jednom stupnju neposredno odluËivao, njegove ovlasti da utjeËe na raspored predmeta sucima u sudu (a eventualno i ovlasti vezane uz ocjenu njihovog rada i eventualne stegovne odgovornosti) mogle bi se u ovom sluËaju pokazati presudnima. U svakom sluËaju, poloæaj i uloga predsjednika sudova u Hrvatskoj bili su viπe puta u novijoj povijesti kontroverzni, pri Ëemu je bilo i jasnih sluËajeva da skupina takvih predsjednika (tzv. "predsjedniËka oligarhija") preuzima veliku moÊ i utjecaj, pa Ëak i evidentno doprinosi naruπavanju nezavisnosti i nepri-stranosti sudbene vlasti.117 Dokaz da se ni u najnovije vrijeme nisu razrijeπile dvojbe oko stvarne uloge predsjednika sudova te da postoje ozbiljne sumnje u to koliko su se pravila o rasporedu predmeta sucima unutar suda sluËajnim rasporedom poπtovala jesu i smjene predsjednika trgovaËkih sudova u Zagrebu s kraja 2008., djelomiËno motivirane i tim razlozima.118 Dvojbe oko stvarnog dosega moÊi predsjednika sudova (kao i predsjednika sudskih odjela), kao i diskrecijska praksa pri dodjeli predmeta u rad sucima pojavili su se i u sluËaju Podoreπki, u kojemu se podnositelj zahtjeva - tuæenik iz ranijega parniËnog postupka - pozivao na okolnost da je jedan od tuæitelja suprug tadaπnje predsjednice Æupanijskog suda u Sisku (suda nadleænog da odluËuje o æalbi). U postupku pred domaÊim sudovima njegov argument o tome da predsjednik suda osobno rasporeuje spise sucima u viπe navrata nije bio uvaæen, no nakon πto je predmet proglaπen dopuπtenim119, Vlada je implicitno uvaæila navode podnositelja zahtjeva, sklapajuÊi nagodbu.120 Druga tema koja bi mogla izazvati pitanja u vezi kompatibilnosti s pravom na nezavisnog suca, a moæda i nekim drugim jamstvima Ël. 6. odnosi se na sudjelovanje sudskih savjetnika u parniËnom postupku. Naime, od novele ZPP-a iz 2003. godine sudski su savjetnici ovlaπteni da u spornim graanskim 117 Vidi viπe u: Uzelac, A., Granice reforme pravosua: sluËaj imenovanja predsjednika sudova, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52/2:2002, str. 289. - 318.; Hrvatsko pravosue u devedesetima: od dræavne nezavisnosti do institucionalne krize, op. cit.
118 Usp. Slobodna Dalmacija od 23. prosinca 2008. - "imca sruπile neuredne knjige i sukob 119 Podoreπki protiv Hrvatske, 13587/03, odluka o dopustivosti od 16. studenoga 2003.
120 Podoreπki, ibid., presuda od 19. srpnja 2007. (prijateljsko rjeπenje).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. predmetima u prvom stupnju provode parniËni postupak, ocjenjuju dokaze, utvruju Ëinjenice te na temelju toga "podnose sucu kojeg na to ovlasti predsjed-nik suda pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku".121 Takav naËin "delegiranog odluËivanja" upitan je jer umjesto sudaca, zaπtiÊenih pravilima o personalnoj, funkcionalnoj i institucionalnoj nezavisnosti de facto odluËivanje provodi savjetnik Ëiji je poloæaj i formalno i sadræajno ovisan kako o sucima u sudu u kojem rade, tako i o sudskoj upravi i tijelima izvrπne vlasti. Uz to, formalnu odgovornost za odluËivanje preuzima sudac koji nije sudjelovao ni u kojem stadiju usmene, javne i glavne rasprave i koji se o radu savjetnika moæe informirati samo posredno, preko spisa i teksta nacrta odluke - kojeg svejedno moæe po vlastitoj diskrecijskoj odluci staviti izvan snage, nadomjeπtajuÊi ga vlastitom odlukom. Takva praksa koriπtenja sudskih savjetnika kao "sudaca u sjeni" svakako je unikatna, a veÊ je i u doktrini izazvala ozbiljne sumnje u sukladnost s pravom na usmenu raspravu pred nezavisnim i nepristranim sudom.122 SliËnu praksu na Islandu, gdje su tzv. sudski zamjenici (deputy judges) imali ovlasti suditi u nekim kaznenim i graanskim sluËajevima na koje se primjenjuju jamstva Ël. 6. proglasio je neustavnom i protivnom Konvenciji tamoπnji Vrhovni sud, odlukom koja je okarakterizirana kao "najvaænija sudska presuda od inkorpo-racije Konvencije u pravo Islanda".123 U njoj je, izmeu ostaloga navedeno da su islandski sudski zamjenici, iako po pravu angaæirani da surauju sa sucima radi vjeæbe i pripreme za buduÊu sudaËku karijeru, u praksi poËeli obavljati jednak rad kao i redovni suci, unatoË tome πto ne uæivaju jednaku nezavisnost i nalaze se pod nadleænoπÊu Ministarstva pravosua koje na njihovo djelovanje moæe posredno ili neposredno utjecati. Takva praksa - Ëak i u detaljima veoma sliËna sadaπnjoj hrvatskoj praksi - ocijenjena je kao protivna jamstvu na suenje pred nezavisnim i nepristranim tribunalom.124 121 »l. 13. st. 1. ZPP-a.
122 Usp. kritiku u Triva/Dika, Graansko parniËno procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 188, § 30/5 (pri Ëemu se autori u tvrdnjama o nesukladnosti s Ël. 6. oslanjaju na sluËaj Salo-monsson protiv vedske, 38978/97, presuda od 12. studenoga 2002.).
123 Usp. Izvjeπtaj Gudrun Gauksdottir u: Blackburn, R., Polakiewicz J., Fundamental Rights in Europe. The ECHR and its Member States, 1950-2000, Oxford, 2001., str. 413. RijeË je o presudi od 18. svibnja 1995., SCR 1994., str. 1444.
124 Ibid., str. 414. - 415.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) iv. Pravo na suenje u razumnom roku i uËinkovitu ovrhu SudeÊi po broju sluËajeva pokrenutih zbog krπenja prava na suenje u razu- mnom roku pred Europskim sudom, ali i pred tijelima domaÊeg pravosua, ovo je pravo od svih elemenata Ël. 6. bilo najËeπÊe krπeno. Od prve presude Europskoga suda koja je utvrdila krπenja u odnosu na Hrvatsku, sluËaja Rajak125 pa sve do posljednjih presuda iz 2008. godine u sluËajevima Oreb126, KrniÊ 127, PlazoniÊ 128, KaiÊ 129 ili Vidas130 postoji konstanta u utvrenjima ove povrede, uz πto se u posljednjim sluËajevima redovito kumulira i povreda Ël. 13. Konvencije. Ostvarenje prava na suenje u razumnom roku trenutno je na listi pitanja koji u najveÊoj mjeri optereÊuju funkcioniranje pravnog poretka, a predstavljaju prepreku i ekonomskom æivotu, ostvarenju ljudskih prava i daljnjem tijeku europskih integracija. I domaÊe ocjene stanja, kao i miπljenja inozemnih pro-matraËa131, jednoglasna su: pravo na praviËno suenje u Hrvatskoj nije dovoljno zaπtiÊeno, a dugotrajnost sudskih postupaka predstavlja gotovo endemiËnu bolest hrvatskog pravosua.
Presude u kojima je utvrena povreda prava na suenje u razumnom roku vrlo su raznovrsne πto se tiËe tipa postupka, uzroka dugotrajnosti i drugih 125 Rajak protiv Hrvatske, 49706/99, presuda od 28. lipnja 2001. 126 Oreb protiv Hrvatske, 9951/06, presuda od 23. listopada 2008.
127 KrniÊ protiv Hrvatske, 8854/04, presuda od 31. srpnja 2008.
128 PlazoniÊ protiv Hrvatske, 26455/04, presuda od 6. oæujka 2008.
129 KaiÊ protiv Hrvatske, 22014/04, presuda od 17. srpnja 2008.
130 Vidas protiv Hrvatske, 40383/04, presuda od 3. srpnja 2008.
131 Jedna od tipiËnih ocjena aktualnog stanja dana je veÊ u miπljenju Europske komisije o pridruæivanju Hrvatske EU (Avis, 2004.), gdje je upozoreno na "proπirenu neuËinkovi-tost pravosudnog sustava" (widespread ineffi ciency of the judicial system) te na "veoma velike sudske zaostatke" (very large backlog). Iz toga se izvodi zakljuËak da u Hrvatskoj "prava graana nisu u potpunosti zaπtiÊena od strane pravosua" (citizens' rights are not fully protected by the judiciary), jer postoje "ozbiljna ograniËenja u moguÊnosti pravosua da odradi svoj posao" - sve citati sa str. 16. Nakon poËetka pregovora, u miπljenju o napre-tku Hrvatske u procesu pridruæivanja (EU Progress Report, 2006), izraæeno je miπljenje da je "reforma poËela, ali da se nalazi u ranome stadiju"" te da "pravosudni sustav i dalje pati od ozbiljnih nedostataka" (judicial system continues to suffer from severe shortcomings). SliËne ocjene o aktualnom stanju hrvatskog pravosua davale su i druge meunarodne organizacije, kao πto su Svjetska banka, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, Transparency International, HHO i UNHCR, kao i diplomatska predstavniπtva drugih zemalja (npr. u izvjeπtaju o stanju ljudskih prava ameriËkog State Departmenta).
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. okolnosti, tako da se teπko moæe identifi cirati samo jedan ili dva tipiËna pro-blema. Povrede su se odnosile na sasvim standardne graanske parnice (kao u sluËaju Rajak), ali i na prioritetne predmete u kojima se sudilo o oËinstvu (kao u sluËaju MikuliÊ 132) ili otmici djece kao u sluËaju KaradæiÊ.133 U mnogim su predmetima utvrena duæa razdoblja neaktivnosti tijela koja su vodila postupak, i to i u postupku pred sudom, i u prethodnim stadijima koji su voeni pred upravnim tijelima, ili u postupku ovrhe donesenih odluka. S druge strane, bilo je i sluËajeva u kojima nije bilo mnogo ili uopÊe razdoblja neaktivnosti, no unatoË tome je ukupno trajanje postupka bilo pretjerano dugo, najËeπÊe zbog manjkavosti u postupku zbog kojih i u viπekratnom suenju nije bilo moguÊe donijeti konaËnu meritornu odluku.134 Kao glavni razlozi zbog kojih je u praksi Europskoga suda dolazilo do po- vreda prava na suenje u razumnom roku u hrvatskim sluËajevima, navode se opetovana ukidanja i vraÊanja na ponovno suenje πto se pravno moæe dogoditi i neograniËeni broj puta (endless cycle of remittals), kao i duga razdoblja neaktivnosti odnosno dugotrajne odgode. Do njih je dolazilo iz viπe razloga: zbog poteπkoÊa u dostavi, nefunkcioniranja komunikacije izmeu suda i drugih dræavnih tijela pri pribavljanju odreenih podataka ili isprava, spore cirkulacije spisa izmeu samih sudova koji su postupali u pojedinom sluËaju zbog koje i najjednostavnije radnje kao πto su prosljeivanje spisa ili dopuna nedostajuÊe dokumentacije mogu izazvati viπemjeseËne pa i viπegodiπnje zastoje, promjena u sastavu suda ili odluËivanja o zahtjevima za izuzeÊe sudaca ili delegaciju suda, kao i drugih uzroka.135 Jedan se dio tih razloga moæe pripisati nesnalaæenju ili nedovoljnoj odluË- nosti sudaca koji su postupke vodili, a drugi i razmjerno veÊi se nalazi u si-stemskim problemima oko adekvatne organizacije i upravljanja sudovima, ali i drugim dræavnim sluæbama i tijelima. Dugotrajnosti postupka pridonosila su i postupovna pravila koja omoguÊavaju namjerna odugovlaËenja, posebno s obzirom na nedostatne moguÊnosti koje pruæaju za koncentraciju postupka, 132 MikuliÊ protiv Hrvatske, 53176/99, presuda od 7. veljaËe 2002.
133 KaradæiÊ protiv Hrvatske, 35030/04, presuda od 15. prosinca 2005. (u ovom predmetu utvrena je povreda Ël. 8., koja je prema miπljenju Suda konzumirala u sebi i pitanje tra-janja, tako da unatoË oËigledne povrede nije bilo smatrano da se navodi podnositeljice o povredi Ël. 6. st. 1. moraju posebno ispitivati).
134 Usp. npr. Zagorec protiv Hrvatske, 10370/03, presuda od 6. listopada 2005.
135 Usp. GrgiÊ, A., The Length of Civil Proceedings in Croatia: Main Causes of Delay, u: Uzelac, A./van Rhee, R. (ur.), Public and Private Justice, Antwerpen/Oxford, 2007., str. 158. - 161.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) pojednostavljenje i ubrzanje postupka u rutinskim i bagatelnim predmetima, te moguÊnost da se pravni lijekovi zbog njihovoga suspenzivnog djelovanja i Ëestog kasacijskog rezultata zlorabe radi odgaanja pa i onemoguÊavanja pruæanja pravne zaπtite. No, i unatoË proceduralnim i organizacijskim poteπkoÊama od kojih je i Europski sud neke nazvao "sistemskim anomalijama", Ëini se da najveÊi izazov predstavlja promjena procesnog stila i dominantne psihologije u svim tijelima pravosudnog sustava i drugim institucijama koje su ukljuËene u pruæanje pra-vne zaπtite, gdje bi u Hrvatskoj (kao i u skupini drugih dræava Ëlanica VijeÊa Europe) trebalo uËiniti bitan zaokret prema potrebama svih korisnika i druπtva u cjelini.136 U razdoblju od pristupanja Europskoj konvenciji dræavne su se vlasti mo- rale suoËiti s ovim problemima, kako zbog velikog broja presuda Europskoga suda u kojima su utvrena krπenja ljudskih prava, tako i zbog nezadovoljstva javnosti i pritiska meunarodnih tijela i organizacija, posebno u kontekstu pristupanja Europskoj uniji.137 Pod tim pritiskom se u proteklih desetak godi-na viπekratno najavljivalo obuhvatne promjene i donosilo planove i strategije reforme pravosua koje su trebale djelovati na uËinkovitost suenja i trajanje postupaka. Mnogo parcijalnih mjera do sada je i poduzeto, no za sada joπ nije moguÊe dijagnosticirati korjenite pomake. 136 V. viπe u Uzelac, A., Reforming Mediterranean Civil Procedure: Is There a Need for Shock The- rapy?, u: C.H. Van Rhee & A. Uzelac (eds.), Civil Justice between Effi ciency and Quality: From Ius Commune to the CEPEJ, Antwerp/Oxford/Portland (Ius Commune Series), 2008., pp. 71. - 99.
137 Tako je problem dugotrajnosti postupka i uËinkovitosti djelovanja sudstva i uprave u Hrvatskoj bio meu prioritetnim pitanjima koja su se kontinuirano isticala u izvjeπÊima Europske komisije o zahtjevu za pristup Europskoj uniji, od Miπljenja (Avis) iz travnja 2004. (COM(2004) 257 fi nal) preko redovitih izvjeπÊa o napretku u procesu pristupa-nja koja su izlazila svake godine u mjesecu studenom. Tako se npr. u IzvjeπÊu za 2007. izmeu ostaloga navodi kako "excessive length of proceedings remains a serious problem in Croatia"; "backlog remains high", "the ECtHR continues to issue judgments against Croatia for violations … regarding length of proceedings", "State continues to contribute to the backlog by enga-ging in litigation even where there is little chance of success", "parties continue to abuse procedural rules in order to delay a fi nal decision and its enforcement"; "little use is made of existing possibilites for judges to control the number of hearing and the length of the procedure and they often fail to sanction abuse by the parties and their lawyers"; "there remains no effecitve remedy for the length of proceedings in administrative cases". Croatia 2007 Progress Report, SEC(2007.) 1431, COM(2007) 663 fi nal, str. 49.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. Kako su statistiËki podaci o prosjeËnom ili maksimalnom trajanju sudskih postupaka u Hrvatskoj nepostojeÊi ili nedostatni, moæe se tek iz pojedinih indicija naznaËiti stanje od kojeg se kreÊe.138 No i takve indicije mogu uputiti na dosta jasne zakljuËke. Tako je npr. jedno pilotsko istraæivanje pokazalo da je prosjeËno trajanje prvostupanjskog postupka na OpÊinskom sudu u Zagre-bu oko 30 mjeseci.139 Usporeeno s prvostupanjskim postupkom u zemljama sliËne pravne tradicije to je znatno viπe: postupak pred niæim prvostupanjskim sudovima u prosjeku traje oko 20 mjeseci u Sloveniji, 8 mjeseci u Austriji ili 7 mjeseci u NjemaËkoj140. Joπ su kritiËnije indikacije o broju sluËajeva koji traju preko 3 godine. Tako je npr. omjer sluËajeva koji traju preko 3 godine u Austriji oko 1,5%, u Finskoj oko 4%, u Francuskoj oko 12%, SlovaËkoj 15%, a u Sloveniji 32%.141 to se tiËe Hrvatske, nema toËnoga usporedivog podatka, jer sluæbene statistike sa-dræe samo podatak o broju parniËnih predmeta koji traju preko godinu dana (praktiËki svi predmeti u kojima je postupak zavrπen presudom donesenom na temelju kontradiktorne rasprave).142 S druge strane, na poËetku projekta smanjenja zaostataka koji je pokrenuo Vrhovni sud utvreno je da je poËetkom 2005. bilo u tijeku pred opÊinskim 138 Umjesto trajanja postupaka, sluæbene evidencije veÊinom kreÊu od usporedbe broja nerijeπenih predmeta, tj. kretanja rijeπenih i nerijeπenih predmeta. Iako takva statistika moæe posluæiti kao indikator zaostataka i sposobnosti sustava da se nosi s novoprimlje-nim predmetima, ona nije neposredno vezana uz trajanje postupaka, a moæe i dovesti do pogreπnih zakljuËaka. Tako je npr. u statistikama u razdoblju izmeu 2004. i 2007. zabiljeæen nagli porast broja rijeπenih predmeta kao i pad zaostataka u sudovima, no veÊi dio toga moæe se pripisati prenoπenju izdavanja ovrπnih rjeπenja u nespornim stva-rima (tzv. rjeπenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) na javne biljeænike, a ne veÊoj uËinkovitosti sudova ili ubrzanju postupaka. Usp. podatke iz StatistiËkih pregleda Ministarstva pravosua od 2004. do 2007. (http://www.pravosudje/hr, pod StatistiËka istraæivanja).
139 National Center For State Courts, Functional Specifi cations Report for Computerization in Zagreb Municipal Court, USAID Municipal Courts Improvements Project - Croatia, September 2001, str. 8. - 15.
140 Podaci iz nacionalnih izvjeπtaja za evaluaciju pravosudnih sustava CEPEJ-a, http://www.
141 Ibid.
142 Po StatistiËkom pregledu za 2007. godinu, preko godinu dana traje 50,4% od 124 616 parniËnih predmeta tj. njih oko 62 800. Na istom mjestu navedeno je da je u tom razdo-blju presudom donesenom na temelju spornog raspravljanja okonËano 63 927 predme-ta.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) sudovima 40 811 parniËnih predmeta koji su trajali preko 5 godina (parnice pokrenute do 31. 12. 2000.), dakle 31% godiπnjeg priljeva parniËnih predmeta u 2005., ili oko 20% od svih nerijeπenih predmeta krajem te godine.143 Na takvo stanje u ukupnom sustavu dræavnog pravosua moguÊe je djelovati samo trajnim, odluËnim i upornim mjerama, koje svoj rezultat postiæu nakon viπe godina. »ini se da su dosadaπnje reformske mjere, suoËavajuÊi se s otporom promjenama unutar samog sustava dræavnog pravosua, Ëesto bile poloviËne i neodluËne. to se tiËe suenja u razumnom roku, one su, da bi se izbjegao daljnji porast predmeta koji zavrπavaju pred sudom u Strasbourgu, najviπe bile koncentrirane na sekundarne mjere, tj. uspostavu sredstava koje treba iscrpiti unutar domaÊega pravnog sustava prije obraÊanja Europskom sudu. Kao primarno sredstvo za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku od 1999. godine nadalje promicala se ustavna tuæba.144 Kako je Europski sud u prvom razdoblju nije smatrao djelotvornim sredstvom za zaπtitu prava pod-nositelja zahtjeva,145 odredbe o dopustivosti takve tuæbe morale su ubrzo biti promijenjene kako bi se pristup tome sredstvu proπirio, uklonili diskrecijski elementi pri odluËivanju, te omoguÊilo da se zbog povreda dosuuju praviËne naknade i odreuje rok za konaËno meritorno odluËivanje.146 Od te promjene, Europski sud je u naËelu smatrao ustavnu tuæbu djelotvor- nim pravnim sredstvom,147 premda je u viπe predmeta utvrdio da Ustavni sud ne slijedi njegovu praksu. RijeË je npr. o predmetima u kojima je ustavna tuæba za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku podnesena prije donoπenja pra-vomoÊne odluke, no u doba odluËivanja o ustavnoj tuæbi veÊ su bili zavrπeni. Takve je predmete Ustavni sud redovito odbacivao.148 A fortiori nisu imali 143 Podaci iz izlaganja K. Buljan u okviru multilateralnog skupa "Practical ways of combating delays, excessive workloads of judges and case backlogs in Slovenia and Croatia", Plitvi-ce, 10. prosinca 2006.; StatistiËki pregled za 2005. godinu Ministarstva pravosua.
144 Usp. Ël. 59. st. 4. UZUS-a, Narodne novine br. 99 od 29. rujna 1999.
145 Usp. sluËaj Horvat protiv Hrvatske, 51585/99, presuda od 26. srpnja 2001.
146 Izmjene i dopune UZUS-a, Narodne novine br. 29/2002. od 22. oæujka 2002.; proËiπÊeni tekst UZUS-a, Narodne novine br. 49/2002. od 3. svibnja 2002.
147 SlaviËek protiv Hrvatske, 20862/02, odluka o dopustivosti od 4. srpnja 2002.; Nogolica protiv Hrvatske, 77784/01, odluka o dopustivosti od 5. rujna 2002.; JeftiÊ protiv Hrvat-ske, 57576/00, odluka o dopustivosti od 3. listopada 2002.
148 oÊ protiv Hrvatske, 47863/99, presuda od 9. svibnja 2003. Nakon te presude Ustavni je sud promijenio svoju praksu, usp. npr. odluku u predmetu U-IIIA-905/2003. od 5. svibnja 2004. godine.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. πanse da ih se uzme u obzir niti oni predmeti u kojima je sama ustavna tuæba podnesena nakon zavrπetka sudskog postupka, pri Ëemu je njen podnositelj zahtijevao utvrenje povrede i praviËnu naknadu.149 Problema je bilo i s poimanjem aktivne legitimacije za podnoπenje ustavne tuæ- be,150, te s uraËunavanjem trajanja postupka kod dræavnih tijela koji su prethodili suenju151. Povrede prava na suenje u razumnom roku bile su utvrene i u pogle-du predmeta u kojima je Ustavni sud veÊ bio odluËivao i donio svoju odluku, no ta odluka nije odgovarala kriterijima za odluËivanje o trajanju koje je Sud postavio152 ili je prema njoj odreena oËigledno preniska naknada153. U nekim je predmetima utvreno da je i sam postupak pred Ustavnim sudom trajao prekomjerno dugo,154 odnosno da niæi sudovi nisu posluπali odluku Ustavnog suda i odluËili u roku od πest mjeseci.155 U tim konkretnim sluËevima iz tih razloga ustavnu tuæbu sud u Strasbourgu iznimno nije smatrao djelotvornim sredstvom.
to se tiËe trajanja postupka pred Ustavnim sudom, taj sud je sam nakon samo nekoliko godina odluËivanja po ustavnim tuæbama podnesenima zbog dugotrajnosti suenja poËeo upozoravati da Êe priljev takvih ustavnih tuæbi blokirati njegov rad.156 Zbog toga je pokrenuo aktivnu kampanju radi uvoenja novih sredstava za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku. Nakon πto je u razdoblju od πest godina jedina institucija kojoj su se graani mogli obraÊati zbog dugotrajnosti suenja bio Ustavni sud, novim Zakonom o sudovima iz 2005. uvedeno je novo pravno sredstvo - zahtjev za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku (Ël. 27. i 28. ZS-a). Taj zahtjev moæe se postaviti unutar organizacije redovnih sudova, i to neposredno viπem sudu.
149 Camasso protiv Hrvatske, 15733/02, presuda od 13. travnja 2005;150 Usp. DebeliÊ protiv Hrvatske, 2448/03, presuda od 26. svibnja 2005.
151 SluËajevi BoæiÊ (posebno t. 23. - 36.) i PoËuËa (t. 36. - 37.), cit. u bilj. 99.
152 SukobljeviÊ protiv Hrvatske, 5129/03, presuda od 2. studenoga 2006. 153 Oreb, cit. u bilj. 122.; KaiÊ protiv Hrvatske, cit. u bilj. 125., t. 48.
154 Vidas, cit. u bilj. 126. (t. 36. - 37.). Postupak pred Ustavnim sudom u tom je predmetu trajao tri godine i petnaest dana, o Ëemu je Sud u presudi naveo sljedeÊe: "Isto se tako smatra da izraz ‘djelotvorno' znaËi da pravno sredstvo mora biti odgovarajuÊe i dostu-pno… osobitu pozornost treba obratiti na, inter alia, brzinu samoga pravnog sredstva, time da se ne iskljuËuje da odgovarajuÊa narav pravnoga sredstva moæe biti dovedena u pitanje njegovim prekomjernim trajanjem".
155 KaiÊ protiv Hrvatske, 22014/04, presuda od 17. srpnja 2008.
156 Bivπi predsjednik Ustavnog suda Jadranko CrniÊ nazvao je te ustavne tuæbe "rekvije- mom za Ustavni sud". Cf. CrniÊ, J., Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52:2/2002, str. 259. - 288.
Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) Za sada je joπ rano vidjeti uËinke novoga pravnog sredstva. No, kao indika- cija njegove uËinkovitosti mogu posluæiti dvije okolnosti. Prvo, ovo je sredstvo uvedeno na inicijativu Ustavnog suda157, s poglavitom namjerom da se rastereti Ustavni sud (a ne da se bolje osigura prava graana, za koja je veÊ utvreno da se u pogledu utvrivanja povrede mogu adekvatno ostvariti ustavnim tuæbama).158 Drugo, i ustavna tuæba (za koju je sada, po stajaliπtu Ustavnog suda, najprije potrebno iscrpiti zahtjev redovnom sudu) i novo sredstvo nisu neposredno naËini ostvarenja prava na brzo i uËinkovito suenje, nego meto-de za reagiranje na veÊ postojeÊe situacije dugotrajnosti i nedjelotvornosti u sudskom postupku, pri Ëemu se poput vruÊih kestena dugotrajnost suenja prebacuje drugim tijelima unutar sustava, a prema van se kreira nepregledna mreæa pravnih sredstava dvojbene uËinkovitosti kako bi se privremeno smanjio odljev predmeta prema Strasbourgu.
Zbog svega ovoga, premda ne treba iskljuËiti daljnju reformu zakonodavstva i pravnih sredstava u ostvarenju prava na praviËno suenje (npr. u pogledu daljnjih procesnih promjena koje bi ojaËale koncentraciju postupaka, smanji-le broj roËiπta u prvom stupnju, reformirale æalbu i druge pravne lijekove i onemoguÊile opetovano ukidanje odluka na viπim sudovima), ipak primarna uloga pripada preventivnim i strukturalnim zahvatima koji bi trebali osigurati institucionalnu sposobnost kvalitetnog i brzog suenja koja bi vjerojatnost da doe do povrede ljudskog prava na praviËno suenje minimizirala ili otklonila veÊ u zaËetku.159 3. OCJENA STANJA I PRIJEDLOG REFORMI
UnatoË vaænim poËetnim koracima, zbog mnogih strukturalnih problema hrvatskog pravosua koji se tiËu organizacije, kadrovskog potencijala, ustrojstva 157 Usp. PotoËnjak, Æ., Zaπtita prava na suenje u razumnom roku - neki prijedlozi za unapreenje hrvatskog sustava na temelju stranih iskustava, Hrvatska pravna revija, 5/4:2005, str. 1. - 15.
158 K tome, naËin interveniranja u materiju ustavne tuæbe kritizirao je i njegov bivπi pred- sjednik. V. CrniÊ, J., (Ne)ustavni apsurdi (ne)razumnog roka u primjeni Ëlanka 29. Ustava: O bilokaciji nadleænosti, Hrvatska pravna revija, 8/3:2008, str. 1. - 8.
159 Tako i J. CrniÊ, pledirajuÊi da se omoguÊi "da [sudovi i upravna tijela] svoju duænost obave u rokovima koji neÊe traæiti intervenciju postupanja u razumnom roku, jer Êe ga sami ostvariti", ibid. str. 7.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. pravnih profesija i prevladavajuÊe svijesti, potrebno je joπ mnogo uËiniti da bi se ostvarile dublje i trajnije promjene. UsporeujuÊi indikatore funkcioniranja hrvatskog pravosua, moæe se ustanoviti viπe podruËja na kojima Hrvatska odskaËe od ostalih europskih dræava. Izmeu ostaloga:- organizacija, veliËina i broj sudova duboko je neracionalna (prevelik broj sudova razliËite veliËine i nesrazmjernog broja predmeta, stanovniπtva koje navedeni sudovi pokrivaju, meusobno nepovezanih, uz djelovanje u ne-fl eksibilnom i nelogiËnom sustavu nadleænosti); - broj sudaca u Hrvatskoj je meu najveÊim u Europi (41 do 43 sudaca na 100 000 stanovnika, usporedivo s 10 u Francuskoj, 20 u Austriji, 2,5 u Engleskoj ili 25 u NjemaËkoj); - broj zaposlenika u pravosuu takoer je meu najveÊim, no pritom nedostaju neke od kljuËnih pomoÊnih profesija (autonomni profesionalni ovrπitelji, Rechtspfl egeri), dok je pozicija drugih nedefi nirana ili upitna (sudski savjet-nici); - djelovanje i uloga odvjetnika u postupcima, iako u granicama usporedivih sustava, takoer pokazuje strukturalne nedostatke koji oteæavaju racionalno djelovanje (npr. odvjetniËke tarife koje stimuliraju neuËinkovito djelovanje i dugotrajnost postupaka, nepostojanje uËinkovitog sustava odræavanja visokih etiËkih standarda u djelovanju); - praÊenje djelovanja sudova, a osobito praÊenje trajanja sudskih postupaka na veoma je niskoj razini, a unutarnjih mehanizama planiranja trajanja po-stupaka, kao i standarda za optimalno integralno trajanje pojedinih tipova postupaka praktiËki nema; - predvidivost i transparentnost sudskih postupaka za javnost na nezado- voljavajuÊoj je razini; - sustav obrazovanja kandidata za pravosudne sluæbe, njihovog regrutiranja, ocjene njihovog djelovanja, promicanja u viπi stupanj i odgovornosti za njihovo djelovanje ne zadovoljava, osobito u pogledu osiguranja objektivnih kriterija, izvrsnosti kandidata i ravnovjesja izmeu druπtvene odgovornosti i autonomnosti u djelovanju.
Zbog svega navedenog, valja zakljuËiti da je, radi zaπtite i promicanja ljudskog prava na praviËno suenje, a osobito prava na suenje u razumnom roku potrebno prioritetne korake uËiniti u viπe podruËja, dijelom organizacijske naravi, a dijelom vezano uz procesna pravila i njihovo stvarno funkcioniranje u pravnoj praksi. Organiziranje pravosua koje u cijelosti poπtuje temeljna proce-sna ljudska prava iz Ël. 6. zadatak je koji obuhvaÊa cjelokupno polje reformi u Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) pravosudnom sustavu. I mnoge sadaπnje mjere koje su na deklaratornoj razini najavljene u okviru strategije trebale bi iÊi u tome pravcu, premda je joπ uvijek dvojbeno jesu li miπljene i planirane dovoljno temeljito, dalekoseæno, sustavno i ozbiljno, te postoji li dostatna politiËka volja da se one provedu u djelo. Zato na kraju ovoga rada navodimo samo kratku tentativnu listu prijedloga koji su do sada bili i u reformskim planovima, i u njihovoj provedbi kontroverzni, zanemareni ili previeni, a koji se iz perspektive analize dane u ovom radu mogu smatrati bitnima za stvaranje kompetentnog i djelotvornog pravosua, izbjegavanje buduÊih povreda i cjelovito ostvarenje prava na fair suenje:1. Poboljπanje sustava obrazovanja kandidata za sudaËke i druge pravne sluæbe, uz intenzivnu suradnju i sudjelovanje pravnih fakulteta i akademske zajedni-ce. Prijelaz s pravnog studija u pravne profesije treba biti praÊen postupnim uvoenjem praktiËnih sadræaja, ali istodobno i mladim pravnicima treba osigurati i daljnje teorijsko i struËno usavrπavanje. U tom smislu treba reor-ganizirati i restrukturirati djelovanje Pravosudne akademije, osiguravajuÊi da ona objedini funkcije institucije za profesionalno usavrπavanje, foruma za raspravu pravosudnih duænosnika s pravnom strukom i opÊom javnoπÊu, kao i ustanove koja posreduje akademska dostignuÊa prilagoavajuÊi ih praktiËnim potrebama.
2. Sustav regrutiranja kandidata za pravosudne sluæbe, a osobito za suce, treba biti temeljen na strogoj objektivnosti i kompetitivnosti, na temelju neutralnih, i - gdjegod je to moguÊe - anonimnih metoda evaluacije koje rezultiraju objektivnim rangiranjem kandidata, kako bi se iskljuËili svi mo-guÊi nelegitimni utjecaji (poznanstva, veze, obiteljska pripadnost ili druga skupna pripadnost, korupcija) i osiguralo zapoπljavanje samo najboljih kan-didata. Na istim temeljima treba urediti i sustav promocije (unaprjeenja) kandidata.
3. Kriterije profesionalne odgovornosti treba zaoπtriti i objektivirati, pritom po- sveÊujuÊi posebnu pozornost odgovornosti za neuËinkovit rad i neodræavanje profesionalnih standarda kvalitete i trajanja pojedinih postupaka. U tu svrhu treba daljnje poboljπati sustav praÊenja i nadzora nad djelovanjem pravosu-dnih tijela i pojedinaca u njima. Zbog velikog broja pravosudnih kadrova treba stimulirati odlazak onih koji nisu u stanju ispuniti kriterije kvalitete i uËinkovitosti kako bi se otvorio prostor za nove, sposobnije kandidate.
4. OpÊe praÊenje djelovanja pravosua i planiranja njegovog razvoja treba biti bitno unaprjeeno. Valja revidirati postojeÊe kvantitativne i kvalitativne indikatore i poboljπati postojeÊe statistike, harmonizirajuÊi ih s europskim Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. standardima radi omoguÊavanja usporedbi i planiranja reformi. Stoga tre-ba prikupljati, pratiti i analizirati cjelovite podatke o tijeku postupaka i njihovim pojedinim koracima, na razini svakoga pojedinog suda, i na opÊoj razini pravosudnog sustava. Pri tome posebnu pozornost treba dati trajanju postupaka, u skladu s Podsjetnikom za planiranje vremena CEPEJ-a (Time management checklist).
5. Djelovanje pravosua treba biti transparentno i predvidivo. Zbog toga sudionicima u sudskim postupcima valja omoguÊiti u svakom trenutku pristup sudu, kontinuirano praÊenje tijeka postupka, informaciju o nared-nim koracima i uvid u predvidivi kalendar iduÊih procesnih radnji, sve do okonËanja postupka i ispunjenja odluke suda.
6. Sudovima valja omoguÊiti veÊu autonomiju, ali i veÊu odgovornost u koriπtenju proraËunskih sredstava, radi postizanja veÊe uËinkovitosti. Mo-guÊnost uvoenja sustava fi nanciranja sudova prema uËinku, na temelju naËela tzv. cjelovite svote (lump sum) trebala bi se razmotriti.
7. Standardi kvalitete i trajanja za sve vrste postupaka trebali bi se razviti u suradnji pravne znanosti i prakse. Kriteriji bi trebali biti uspostavljeni i na razini pojedinog postupka (planiranje procesnog kalendara sa strankama), i na razini pojedinog suda (npr. prosjek trajanja prvostupanjskog postupka od 6 mjeseci), kao i na nacionalnoj razini (npr. 80% svih graanskih postu-paka valja biti zavrπeno u manje od jedne godine). Realizaciju tih standarda trebalo bi stalno pratiti, standarde unaprjeivati te poduzimati mjere radi njihova ostvarenja.
8. U graanskim parnicama u kojima ima najviπe zaostataka i dugotrajnosti treba promijeniti obrasce djelovanja. Odgovornost stranaka i njihovih za-stupnika za dostavljanje dokumenata te izvoenje dokaza treba poveÊati, omoguÊavajuÊi sudu da u sluËaju propusta stranaka da podnesu dokaze odluku donese na temelju pravila o teretu dokazivanja. Nedisciplinu (npr. neodazivanje pozivu suda) valja sankcionirati u svakom stadiju postupka, proπirujuÊi granice za donoπenje kontumacijskih presuda.
9. Sudski postupak treba koncentrirati, postupno ostvarujuÊi Preporuku br. 5. VijeÊa Europe iz 1984. godine prema kojoj bi najveÊi broj graanskih postupaka trebalo okonËati nakon dva roËiπta - jednog roËiπta pripremne naravi namijenjenog planiranju postupka te jednog roËiπta na kojem se provodi rasprava i donosi meritorna odluka.
10. Sustav pravnih lijekova treba revidirati, osobito reformom æalbenog po- stupka. Æalbeni sudovi trebali bi, ako uoËe propuste u djelovanju prvostu- Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) panjskog suda, greπku sami ispraviti i preuzeti odgovornost za donoπenje odluke. SluËajeve u kojima sud koji odluËuje o pravnom lijeku ukida odluku i vraÊa predmet na ponovno odluËivanje treba svesti na minimum (a mo-guÊnost opetovanog vraÊanja posve iskljuËiti). U tu svrhu treba omoguÊiti redovno provoenje rasprave i na drugostupanjskim sudovima, kako bi oni mogli preinaËiti pogreπne odluke niæih sudova. 11. Ovrhu sudskih odluka treba izdvojiti iz aktivnosti sudova, osnivanjem posebne profesije licenciranih privatnih ovrπitelja (ili visokokvalifi ciranih javnih ovrπitelja u dræavnoj sluæbi) po uzoru na druge europske zemlje.
12. Sudske savjetnike treba vratiti u granice njihove funkcije pomoÊnika sudaca, koji surauju sa sucima, ne preuzimajuÊi njihovu ustavnu i konvencijsku ulogu.
13. Standarde rada i unutarnja pravila drugih pravnih profesija (odvjetniπtva, biljeæniπtva), a osobito naËin formiranja cijene njihovih usluga, njenu visinu i utjecaj na uËinkovito i kvalitetno pravosuenje treba podvrgnuti preispitivanju.
14. Valja nastaviti stimulirati sustave alternativnog rjeπavanja sporova (arbitraæu i mirenje), no ne radi umjetnog preusmjeravanja predmeta i rastereÊenja sudova, veÊ radi podizanja kapaciteta za samostalno rjeπenje sporova bez suda i doprinos kulturi autonomnog rjeπavanja svih sporova u druπtvu.
Analiza dana u ovome tekstu pokazala je da postoji dosta otvorenih pitanja u pogledu kompatibilnosti hrvatskog prava i prakse sa standardima poπtenog suenja iz Europske konvencije. To ne iznenauje, baπ suprotno - to sasvim odgovara oËekivanjima. Praksa tumaËenja Konvencije dinamiËki se razvija, i svi pravni sustavi dræava Ëlanica imaju ponekih poteπkoÊa udovoljiti izazovima trajnog prilagoavanja. U odnosu na Hrvatsku kao zemlju tranzicije, brojnost problema je neπto veÊa, ali postoje, nadamo se, i veÊe πanse za promjene. Sitne pomake i prilagoavanja koja se odnose na pojedinaËne sluËajeve neÊe biti teπko uËiniti. Naπa analiza pokazuje, meutim, da je uz njih potrebno uËiniti i viπe krupnih strukturalnih koraka kako bi se otklonile duboko urasle sistemske anomalije. Za njih Êe trebati viπe vremena, snage i mudrosti.
Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. Alan Uzelac **
THE RIGHT TO A FAIR TRIAL IN CIVIL CASES: NEW CASE LAW
OF THE EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS AND ITS
IMPACT ON CROATIAN LAW AND PRACTICE
After more than a decade of application of the European Human Rights Convention, a considerable body of case law of the European Court of Human Rights has accumu-lated regarding Croatia which became a member of the Convention in 1997. In the jurisprudence of the Strasbourg court, in over 90 percent of all judgments establishing human rights violations, in Croatian cases the most frequently found violations dealt with some of the aspects of the right to a fair trial /word order changed/. This paper deals with the established and recent case law of the European Court of Human Rights regarding fair trial rights, with special emphasis on the signifi cant developments in the past few years. Special attention is given to the following aspects of the right to a fair trial developed in the case law of the Court: the right of access to a court; the right to legal aid and advice; the equality of arms in the proceedings; the right to a fair and public hearing; fair trial rights in evidence taking; the necessity of public pronouncement of judgments; the right to an impartial and independent tribunal established by law; the right to a trial within reasonable time; the need for effective enforcement of judgments and other enforceable documents and the prohibition of arbitrariness in the proceedings. After giving a general survey of fair trial rights, the paper discusses the extent to which these rights are implemented in Croatian law and practice. In addition to analyzing fair trial cases in which the Strasbourg Court found violations, the paper points to several open issues of a structural nature that may raise the question of compatibility with the Convention's requirements in the future. In particular, the author draws attention to the diffi culties arising from the current trends of the use of court counsels (non-judicial assessors in courts) as fact-fi nders and judgment-drafters in civil litigation, as well as to the potential compatibility issues connected to the complete lack of public hearings in the appeals courts. Furthermore, the author discusses some issues regarding the impar-tiality and independence of judges, publicity given to trials and public announcements of judgments. As for the most visible and most frequent violations - those regarding the * Alan Uzelac, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala Tita 14, Zbornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010) length of proceedings - the author presents the systemic and institutional roots of the problem, analyses the current attempts to deal with the problem and discusses the causes of their relatively modest success. The fi nal part of the paper gives a summary proposal of the reforms that would secure compatibility between current and future requirements of fair trial rights in the long run, addressing in particular the structural problems of the national judiciary. Key words: right to a fair trial; European Court of Human Rights, Croatia Alan Uzelac **
DAS RECHT AUF EIN FAIRES VERFAHREN IN ZIVILSACHEN:
DIE NEUE RECHTSPRECHUNG DES EUROPÄISCHEN
GERICHTSHOFES FÜR MENSCHENRECHTE UND IHR EINFLUSS
AUF DAS KROATISCHE RECHT UND DIE RECHTSPRECHUNG
Nach mehreren Jahrzehnten der Geltung der Europäischen Konvention zum Schutz der Menschenrechte und Grundfreiheiten hat sich eine ausreichende Rechtsprechung des Europäischen Gerichtshofes für Menschenrechte angesammelt. Unter allen festgestellten Menschenrechtsverletzungen in Bezug auf Kroatien sind Verletzungen des Art. 6 der EMRK hinsichtlich der im Recht auf ein faires Verfahren gebündelten Rechte mit einem Anteil von 90 % vertreten. In diesem Beitrag wird die jüngere Rechtsprechung des EGMR analysiert, in der in den vergangenen Jahren viele Durchbrüche zu verzeichnen waren, und zwar insbesondere hinsichtlich verschiedener Aspekte, die durch die Auslegung der in Art. 6 EMRK enthaltenen Rechte entwickelt wurden. Nach einer allgemeinen Übersicht über den Inhalt der einzelnen durch die Auslegung des fairen Verfahrens in den Entschei-dungen des EGMR entwickelten Rechte wird untersucht, inwieweit diese im kroatischen Recht und in der Rechtsprechung umgesetzt sind. Neben einem Überblick über die kroa-tischen Fälle, in denen der EGMR eine Verletzung des Rechtes auf ein faires Verfahren festgestellt hat, macht der Beitrag auf immer noch offen stehende Fragen und Themen aufmerksam, bezüglich derer die Frage der Kompatibilität mit den Forderungen aus der Konvention in Zukunft noch auftauchen könnte. Einhergehend mit einer Diagnose der ** Dr. Alan Uzelac, Professor an der Juristischen Fakultät in Zagreb, Trg marπala Tita 14, Alan Uzelac: Pravo na praviËno suenje u graanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda. individuellen Schwierigkeiten wird im Beitrag abschließend der Versuch unternommen, eine Übersicht über die Systemursachen und Vorschläge zu allgemeinen Maßnahmen zu liefern, die im Rahmen der Reformbemühungen zur langfristigen Gewährleistung eines umfassenden Schutzes aller Aspekte des Rechtes auf ein faires Verfahren berücksichtigt werden sollten. Schlüsselwörter: Recht auf ein faires Verfahren; Europäischer Gerichtshof für Men-

Source: http://echr.pravo.hr/materijali/Uzelac_Hrvatsko%20pravo%20i%20cl%206%20ECHR_new.pdf

revistas.javeriana.edu.co

Univ. Sci. 2014, Vol. 19 (1): 11-29 Freely available on line Técnicas analíticas contemporáneas para la identificación de residuos de sulfonamidas, quinolonas y cloranfenicol Y. Verónica Talero-Pérez scar Julio Medina 1, Wilson Rozo-Núñez2 Contemporary analytical techniques to identify residues of sulfonamides,

ww.w.hopitalsanstabac.be

ZYBAN 150 mg comprimés pelliculés à libération prolongée ZYBAN DENOMINATION DU MEDICAMENT ZYBAN 150 mg, comprimés pelliculés à libération prolongée. (GLAXOSMITHKLINE) XIII L COMPOSITION QUALITATIVE ET QUANTITATIVE Chaque comprimé contient 150 mg de chlorhydrate de bupropion. Pour la liste complète des excipients, voir rubrique: "Liste des excipients". FORME PHARMACEUTIQUE Comprimés pelliculés à libération prolongée. Comprimés blancs, pelliculés, biconvexes et ronds, portant l'inscription « GX CH7 » sur une face et rien sur l'autre. DONNEES CLINIQUES